Bitka za bh. hotele na Jadranu

Lokalni, dalmatinski mediji etiketirali su to pomalo šaljivim novinskim naslovom - Bitka za tobogan. No, cijela je stvar mnogo ozbiljnija nego što bi to mogao sugerirati naslov novinskog članka. Livnjaka Nihada Hozu i njegovu obitelj, s kojom već godinama živi u Zagrebu, a koji je prije nekoliko godina dobio koncesiju za vodeni tobogan u mjestu Gradac u blizini Makarske, iz tog posla pokušava istjerati Tonči Raspudić, navodni biznismen iz Gruda koji se na više nego sumnjiv način dokopao rudarskog kompleksa odmarališta u ovom gradu.

Raspudić je hotele dobio u najam za mizernih 160 000 maraka u narednih 20 godina, a sada želi preuzeti posao sa vodenim toboganom koji se nalazi na plaži ispred hotela kako bi ga, kako neslužbeno doznaje tjednik Slobodna Bosna, ''u kompletu'' predao inozemnim investitorima koji su spremni kupiti ovo atraktivno odmaralište izgrađeno prije rata novcem kakanjskih rudara.

Dok Raspudić nije unajmio odmaralište, Hozo je bez problema vodio svoj posao od kojeg živi s obitelji. Tobogan je oživio ovaj dio Gradca sve dok se Hozo nije sukobio s Raspudićem. Najamnik kakanjskog odmarališta počeo je preuređivati gradsku plažu, bespravno nasuo kamenje ispred tobogana i odmarališta kako bi uredio mol i vjerojatno na njemu počeo graditi pristanište.

Nakon radova je ostalo razbacano kamenje, a u Gradcu pričaju kako su nakon tih građevinskih radova jedno dijete i jedna žena u moru na plaži slomili noge. Sukob je kulminirao brutalnom intervencijom policije i komunalaca koji su, kako se neslužbeno doznaje, na tobogan došli po Raspudićevom nalogu kako bi odatle izmjestili dječje igračke i aparate za zabavu koji su, kako je službeno pojašnjeno, pravili buku.

Raspudićeva i nervoza njegovih pokrovitelja razumljiva je kada se zna kako su inspektori SIPA-e, u suradnji sa svojim kolegama iz splitskog Odjela za organizirani kriminal, okončali istragu o načinu na koji je na 30 godina za mizeran novac unajmljeno ovo odmaralište u Gradcu. Istraga je pokrenuta prije skoro dvije godine, a u središtu zanimanja bila je materijalna šteta nanesena prodajom ili iznajmljivanjem odmarališta u Gradcu i Podgori, odnosno hotela Sirena, Brezanka, Centralni objekt i Kakanjka.

Posebno su zanimljive okolnosti pod kojima je iznajmljen hotel Sirena u Podgori, i to na 40 godina, po cijeni od 200.000 eura za cijelo to razdoblje, te prodaja zgrade i dvorišta u Gradcu izvjesnom Dragi Čuljku za 90 000 maraka iz 2000. godine.

Sve transakcije napravljene su bez znanja i dozvole državnih institucija, a poseban dio istrage odnosio se na potragu za novcem ''zarađenim'' od iznajmljivanja za kojeg niko sa sigurnošću ne može ustvrditi gdje je zapravo završio jer bivša Zajednica za odmor i rekreaciju i njezin tadašnji direktor Kovačević nisu bili registrirani kao porezni obveznici.

Nakon što su inspektori SIPA-e okončali istragu, cijeli je slučaj dostavljen Tužiteljstvu Sarajevskog kantona koje će se narednih tjedana očitovati o tome kada će i protiv koga biti podignuta optužnica.

Sve je, zapravo, počelo u svibnju 2002. godine kada je Zajednica za odmor i rekreaciju radnika BiH, odnosno, njezin tadašnji direktor Nuraga Kovačević, koji je u međuvremenu preminuo, potpisao ugovor o zakupu odmarališta u Gradcu sa tvrtkom Raspudić d.o.o. Podaca, odnosno njezinim vlasnikom, Tončijem Raspudićem, koji je državljanin BiH sa mjestom prebivališta u Grudama. Odmaralište koje se sastoji od tri objekta (Brezanka, Centralni objekt i Kakanjka) sa ogromnim dvorištem, nalazi se u centru Gradca, a vlasništvo je sindikata rudara.

Ugovorom je predviđeno da se odmaralište daje pod zakup na trideset godina, s tim da je cijena jednogodišnjeg zakupa 26.000 eura ili 80.000 eura unaprijed za cijeli period, a po dobivanju suglasnosti za upotrebu objekta od nadležnog ministarstva Hrvatske.

Tri godine kasnije, nakon što je dobio neophodna odobrenja, Raspudić je isplatio 80.000 eura Kovačeviću i tako izmirio svoje obaveze prema Zajednici. Ako se zna da odmaralište raspolaže sa stotinjak apartmana, te da se cijena dnevnog najma po apartmanu kreće između 50 i 80 eura, lako je zaključiti kako je Raspudić mogao za manje od mjesec dana namiriti isplaćenih 80.000 eura.

Čim je ušao u hotelski kompleks, Raspudić je, navodno, rasprodao hotelski inventar, posteljinu, krevete, bojlere, sobe počeo iznajmljivati sezonskim radnicima kao i skladišni prostor. Sve je rađeno u dogovoru s Kovačevićem, a dokumenti su ovjeravani ilegalno, pečatom nekadašnje SR BiH sa petokrakom.

Kovačević je početkom 2001. godine sklopio i ugovor o ustupanju na korištenje objekta i zemljišta sa Marijanom i Jurom Barbirom. Njima je u najam dat restoran u Gradcu sa pripadajućom baštom, koji je bez ikakve novčane nadoknade porodici Barbir ustupljen na dvadesetogodišnje korištenje.

Zanimljivo je kako je Nuraga Kovačević na isti način na koji je pomogao Raspudiću da se domogne zemljišta i hotela, iznajmljivao i druge radničke objekte u Gradcu. Takav je slučaj i sa tamošnjom diskotekom koju je u dva navrata iznajmljivao različitim osobama, pa su se unajmljivači nerijetko i fizički obračunavali u borbi za poslovni prostor. Počesto su unajmljivači znali angažirati i zaštitare, a ovoga ljeta diskoteku su, kako se priča u Gradcu, unajmila mostarska braća Muselimović.

Iako je samo unajmljivač hotelskog kompleksa, Raspudić je nedavno uspio uknjižiti na svoje ime dio kompleksa koji se koristi kao prostor za parkiranje vozila. O tome na koji način mu je to uspjelo, iako nije vlasnik ni zemljišta ni hotela, te ko mu je pomagao u tome, istragu vode splitski inspektori Odjela za organizirani kriminal.

Hrvatska je javnost Raspudića prvi put bolje upoznala početkom 2002. godine, kada je postao jedan od aktera ilegalnog ograđivanja plaže u mjestu Podaca kod Makarske. Tada su makarski policajci zaustavili građevinske radnike u nakani da postave željeznu ogradu na betonski zidić, kojom bi se u potpunosti ogradio pomorski pojas i zaokružio u privatni posjed.

Riječ je o imanju nekadašnjeg jugoslovenskog ministra finansija Ante Domandžića, koji je tu izgradio vikendicu. Kuću je tijekom ratnih godina kupio upravo Raspudić i na njoj dodao sprat, proširio posjed prema moru te postavio ogradu s vratima za pristup privatnoj plaži.

S istočne strane zgrade ogradio je dodatnih 200 kvadrata koje je kupio od Nevena Delića, vlasnika poduzeća Brist za 100 000 maraka. Braća Vlatko i Mirko Štula, koji su bili u posjedu terena kojeg je ogradio Raspudić, upozorila su na protuzakonito oduzimanje zemljišta.

''Pokušavamo zaštititi državni interes i interes mjesta. Mi smo držali tih 180 kvadrata godinama za parkiranje vozila. Tražili smo prije 6 godina od općine Gradac da nam dopusti da ga uredimo. Prošle smo godine od Ministarstva za zaštitu okoliša zatražili poništenje građevinske dokumentacije investitoru Tonču Raspudiću, pa mu je lokacijska dozvola vraćena na ponovni postupak. Ali se on i dalje nesmetano širi po pomorskom dobru“, pričala su tada braća Štula.

Raspudić je, navodno, kuću u međuvremenu prodao. Kako doznaje Slobodna Bosna, hvalio se kako je za nju dobio oko 500 000 eura te je od tih novaca preuzeo i renovirao hotel u Gradcu kojeg je preimenovao u Sunce.

Zanimljivo je, također, kako je nedavno u Raspudićevom društvu u Gradcu viđen i Husejn Trumić, direktor rudnika Đurđevik, u čijem je vlasništvu gradački hotel Đuro Salaj. Rudnik mrkog uglja Đurđevik prekinuo je postupak iznajmljivanja svoga hotela nakon što im je Agencija za privatizaciju FBiH zaprijetila krivičnim prijavama ako nastave inzistirati na najmu.

Reagirajući na ovu odluku Agencije, direktor Đurđevika Husejn Trumić kazao je da su aktivnosti na iznajmljivanju prekinute te da je dogovoreno da sve naredne aktivnosti prenesu na Agenciju za privatizaciju FBiH.

''Iznajmljivanje hotela je stopirano. Međutim, radnopravni status radnika hotela treba rješavati kroz imovinu u Gradcu. Moje i opredjeljenje većine direktora rudnika je da se hotel izda“, kazao je Trumić.

Međutim, u Gradcu tvrde kako Trumić ne govori istinu jer, kako kažu, većina direktora nije za iznajmljivanje hotela, nego je to isključivo njegov privatan interes. Trumić je sa Raspudićem u Gradcu razgledao imovinu hotela a o čemu je razgovarao na privatnim sastancima sa njim, to znaju samo on i ovaj sumnjivi biznismen iz Gruda. U Gradcu se priča o cijeni od milijun eura za hotel čija realna vrijednost višestruko prelazi taj iznos.