Berba bresaka u dolini Neretve na +37 stupnjeva u hladu

U najvećem breskviku u BiH, pa i regiji, čapljinske tvrtke “Agroherc” u Gabeli kraju se primiče ovogodišnja kampanja berbe bresaka i nektarina. Berba je počela početkom lipnja, a trajat će sve do potkraj kolovoza, skoro tri mjeseca.

Na upit što je ovogodišnju kampanju produžilo, Slavko Doko, šef poslova berbe, kaže da su krčenjem i zamlađivanjem nasada proteklih godina unijeli neke kasne sorte, što produžava berbu za petnaestak dana, sve do 1. rujna.

''Po mom mišljenju, to se pokazalo dobrim, samo što ova godina nije kakva bi trebala biti, dosta je plodova oštećeno od krupe, leda, dugotrajnih kiša…

Puno toga smo očekivali, a izvukli smo što smo mogli. Uz prirodne nepogode zbog krčenja glavnina nasada je mlada, treba još koju godinu sačekati da uđe u optimalnu proizvodnju”, ističe Doko.

Na upit o angažiranim beračima kaže da svake godine primaju dosta radnika, ne samo za berbu bresaka, nego grožđa i jabuka, ali ove godine krupa, led, proljetne kiše, vlaga…, dosta su toga uništili, pa nije bilo potrebe kao za rodnih godina.

''Ipak, kroz plantaže je do sada prošlo oko 300 ljudi, a predstoji i berba vinskih sorti grožđa. Na mjestu berbe, u naizgled romantičnim breskvicima, smo se uvjerili da berba na plus 37 stupnjeva, nije lagan posao.

Stječe se dojam da je u nasadima još vruće, a posao usložnjava i visoka trava koja se u fazi berbe ne smije uništavati, u suprotnom prašina bi pala na plodove koji bi se onda morali prati. Ovako mogu se jesti odmah sa stabla'', govori Doko.

Upadljivo je da svi berači imaju krpe oko vrata, najčešće pamučne ili bijele gaze.

“To je radi vrućine, znoj se slijeva niz lice, marama ga kupi, kući se onda lako opere i osuši, pa opet sutra u berbu”, veli Šimo Ljoljić koji kaže da je ovogodišnja berba teža od uobičajenih.

“Zbog oštećenja, plodovi se moraju razabirati, pa treba biti pažljiv“, tvrdi Šimo, dok Anđa Maračić dodaje da uz znoj šala dobro dođe.

“Šalimo se najčešće na vlastiti račun, da se nitko ne ljuti“, tvrdi Anđa koja na upit – koje je breskvike lakše brati mlade ili stare, kategorično tvrdi: “Mlade, po onoj narodnoj mlađe je slađe ha, ha,ha… Grane na mladim stablima se lako savijaju, a na stara se moraš i penjati“, objašnjava gospođa Anđa, dok doskorašnji građevinac Anto Jurić tvrdi: “Da ti pravo kažem, lakše je raditi u tunelima nego ovdje, ne bije te u glavu, a i bolje je plaćeno”.

Da beračima vrućine teško padaju, potvrđuje i Miško Lukenda: “Vidiš kako je, svi nosimo šalove da se možemo brisati. Kvaliteta neoštećene breskve je izvrsna, ali ima puno oštećenih plodova, što usporava posao, a sigurno je i cijena slabija”, riječi su Lukende.

Bez obzira na teškoće u proizvodnji, vodeći proizvođač hrane u Hercegovini, nema problema s plasmanom uroda.

“Kao i ranijih godina, izvozimo na hrvatsko tržište, nešto plasiramo na domaćem, a dio ide za industrijsku preradu“, kaže Milenko Soče, direktor tvrtke “Agroherc” d. o. o., koja je vlasnik breskvika od 170 hektara u Gabeli.