Prema podacima iz 2007. godine, prikupljenih anketom o potrošnji domaćinstava, u Republici Srpskoj je bilo 21,4 posto djece koja su živjela u siromašnim domaćinstvima, odnosno obitelji čija je prosječna mjesečna potrošnja po članu bila niža od 201,07 KM, što se smatra kao apsolutna linija siromaštva.
Navedeno je u to u biltenu koji je izradio Zavod za statistiku RS-a.
Entitetski statističari navode da, ako se kao prag siromaštva koristi relativna linija siromaštva, koja iznosi 350,21 KM mjesečno po odraslom ekvivalentu, stopa dječjeg siromaštva je 14,32 posto i ne odstupa mnogo od stope siromaštva svih pojedinaca, odnosno domaćinstava.
Prema relativnoj liniji siromaštva na granici siromaštva živi 9,85 posto djece.
U biltenu Zavoda za statistiku se navodi kako se analizom siromaštva, prema karakteristikama domaćinstava u kojima žive siromašna djeca, dobiva jasnija slika o izloženosti siromaštvu.
Kao veoma ugrožene označene su obitelji s troje i više djece, kao i one u kojima živi bar jedna osoba starija od 65 godina.
"Stope i apsolutnog i relativnog dječjeg siromaštva su ipak najviše u domaćinstvima čiji je nositelj bez ikakvog obrazovanja i to, prema apsolutnoj liniji siromaštva više od 50 posto, a prema relativnoj 33,7 posto", navode statističari u RS-u.
Djeca koja žive u međugradskim i ruralnim područjima imaju, smatraju u statistici RS-a, veću vjerojatnost da budu siromašna.
"Dok je u gradskim naseljima, prema apsolutnoj liniji siromaštva, oko 14 posto djece siromašno, taj postotak doseže 25 posto u međugradskim i ruralnim naseljima. Slična je situacija i kada se kao prag koristi relativna linija siromaštva, pa je u gradskim naseljima oko 10 posto siromašne djece, dok ih u ostalim naseljima živi više od 16 posto", navodi se u ovom biltenu.
Tvrdi se i kako su "najugroženija djeca koja žive u domaćinstvima s razvedenim/rastavljenim nositeljem, kao i onim koji nema nikakvo obrazovanje".
I starosna struktura članova domaćinstva značajno utiče na vjerojatnost za pojavu dječjeg siromaštva.