Novo izvješće CEE Bankwatch Network upozorava kako planovi za izgradnju spalionica i suspaljivanje otpada u termoelektranama na ugljen u gradovima diljem Zapadnog Balkana, a posebno u Podgorici u Crnoj Gori, Zenici i Tuzli u Bosni i Hercegovini, predstavljaju ozbiljan financijski i zdravstveni rizik za ove zemlje te poziva vlasti i energetske tvrtke da odustanu od tih projekata.
Prema izvješću, Crna Gora i Bosna i Hercegovina razmatraju spaljivanje otpada unatoč tome što imaju među najnižim stopama recikliranja u Europi, oko 3,7 % u Crnoj Gori i svega 1 % u Bosni i Hercegovini. Time bi spaljivanje dodatno usporilo razvoj sustava recikliranja i odvojenog prikupljanja otpada, u koje je do sada uloženo više desetaka milijuna eura, kroz fondove EU ili nacionalne proračune. Unatoč formalnom preuzimanju zakonodavstva EU, nijedna zemlja Zapadnog Balkana u praksi ne primjenjuje hijerarhiju otpada EU. Prevencija, ponovna uporaba i recikliranje ostaju marginalni, dok dominiraju odlaganje i planovi za spaljivanje miješanog otpada, što je izravno suprotno europskim pravilima.
"Spalionice nisu moderna rješenja za kružno gospodarstvo, već skupa infrastruktura koja gradove zaključava u višedesetljetnu ovisnost o miješanom otpadu i obeshrabruje ulaganja u prevenciju otpada, recikliranje i ponovnu uporabu", navodi se u izvješću. One zahtijevaju dugoročna jamstva isporuke otpada i donose višedesetljetne financijske obveze. U praksi, ugovori za spalionice sklapaju se na 20 do 30 godina, čime gradovi postaju obvezni održavati visoke količine miješanog otpada.
"Političari sa Zapadnog Balkana očito ne razumiju načela kružnog gospodarstva i dekarbonizacije jer uporno promoviraju spaljivanje otpada kao dio tih procesa. Krajnje je vrijeme da shvate kako spaljivanje otpada prekida ciklus kruženja materijala jer nepovratno uništava resurse koji bi se mogli reciklirati ili ponovno upotrijebiti. Činjenica je kako spaljivanje otpada emitira CO2 i mnoge druge, za zdravlje opasne, onečišćujuće tvari. Stoga bi vlasti trebale prestati obmanjivati građane i konačno uspostaviti održive sustave upravljanja otpadom koji su ključni za smanjenje emisija, a istodobno štede velike količine energije potrebne za proizvodnju novih materijala", rekao je Denis Žiško i Aarhus Centra BiH.
Izvješće potvrđuje kako nijedna od zemalja regije nema dovoljne količine odgovarajuće obrađenog otpada za planirane kapacitete, što ih dodatno dovodi u rizik dugoročne ovisnosti o uvozu otpada. Na to upućuju i iskustva iz visokorazvijenih europskih zemalja poput Švedske, čije su spalionice postale dugoročno ovisne o stranom otpadu kako bi bile isplative.
"Crna Gora još nije izgradila osnovne elemente sustava upravljanja otpadom i upravo tu postoji najveći prostor za napredak. Preskakanje tih koraka vodi u dugoročnu ovisnost o rješenjima koja nisu u skladu s načelima kružnog gospodarstva. Ako govorimo o pravednoj tranziciji i klimatskoj pravdi, ulaganja treba usmjeriti prema rješenjima koja smanjuju otpad i jačaju lokalne kapacitete, umjesto u projekte koji nas dugoročno ograničavaju i vežu za jedan model. U suprotnom, rizik i trošak ostaju lokalnim zajednicama, dok se resursi nepovratno gube", rekla je Vanja Cicmil iz Zero Waste Montenegro.
Čak i novije europske spalionice uzrokuju ozbiljna onečišćenja okoliša toksičnim tvarima i teškim metalima. U Harlingenu u Nizozemskoj koncentracije toksičnih tvari u površinskim vodama izmjerene su na razinama 138 puta višim od dopuštenih za pitku vodu, dok su u tlu zabilježene koncentracije dioksina sedam puta veće nego prije puštanja postrojenja u rad. U Ivry-sur-Seine kod Pariza utvrđena je kontaminacija tla iznad granica EU u blizini škola i javnih parkova.
Planovi u regiji već se dulje vrijeme suočavaju s rastućim otporom javnosti i institucija. U Tuzli je 2025. godine obustavljeno planirano "eksperimentalno" suspaljivanje otpada u termoelektrani Tuzla, nakon protivljenja Gradskog vijeća i javnosti zbog izostanka transparentne procedure i procjene utjecaja na zdravlje i okoliš.
U Zenici su planovi za spalionicu izazvali prosvjede građana zbog zabrinutosti za kvalitetu zraka. U Podgorici, iako je prema navodima predstavnika Glavnog grada završena studija izvodljivosti za planiranu spalionicu vrijednu 200 milijuna eura, dokument nije javno dostupan.
Spalionice također proizvode velike količine opasnog otpada – 26 do 40 % spaljenog otpada ostaje kao toksični pepeo kontaminiran teškim metalima i dioksinima, za koji Crna Gora i Bosna i Hercegovina nemaju odgovarajuću infrastrukturu za odlaganje.
Nataša Kovačević, CEE Bankwatch Network: "Pozivamo Vladu Crne Gore i Bosne i Hercegovine, kao i njihove energetske tvrtke i gradove, da odmah obustave daljnje planove za izgradnju spalionica otpada ili suspaljivanje u termoelektranama na ugljen te da se usmjere na jačanje sustava upravljanja otpadom, odnosno odvojenog prikupljanja i recikliranja otpada, kompostiranja, anaerobne digestije i čistih izvora topline, uključujući velike toplinske pumpe, solarne toplinske sustave i geotermalnu energiju."
Prema izvješću, posebno zabrinjava kako elektroenergetske tvrtke poput EPBiH razmatraju spaljivanje otpada u zastarjelim termoenergetskim postrojenjima u Tuzli i drugim gradovima, iako bi njihova prilagodba za sigurno suspaljivanje otpada zahtijevala dodatna ulaganja od više desetaka milijuna eura po bloku, uz rizik da ta ulaganja postanu "nasukana imovina" zbog pravila EU o emisijama i ugljiku.