U trećem dijelu serijala "Što su nama privatne vjetrenjače i solari", autorica Anđa Ćosić iz Koalicije za odgovornu demokraciju i dostojanstvo (KODD) donosi analitički i kritički osvrt na učinke masovne izgradnje privatnih vjetroelektrana i solarnih elektrana, dovodeći u pitanje tvrdnje da takvi projekti osiguravaju jeftiniju energiju, stabilne prihode i bolji životni standard.
Pozivajući se na iskustva Njemačke i Ujedinjenog Kraljevstva te na međunarodne znanstvene analize, autorica ističe kako prevelik udio nestabilnih obnovljivih izvora, poput vjetra i sunca, dovodi do rasta cijena električne energije i dodatnog opterećenja gospodarstva.
Navodi se da te zemlje, unatoč velikim ulaganjima, iz obnovljivih izvora realno pokrivaju tek oko 15 posto ukupne potrošnje električne energije.
Poseban naglasak stavljen je na općinu Tomislavgrad koja s pet vjetroelektrana, tri izgrađene i dvije u završnoj fazi, ukupne snage 290 MW ima više instaliranih vjetroenergetskih kapaciteta nego pojedine europske države.
Autorica upozorava kako se time slijedi model koji se u praksi pokazao problematičnim.
U tekstu se navodi da prihodi od koncesija, koje vlasti često ističu kao velik uspjeh, čine tek manji dio općinskog proračuna te se ne usklađuju s inflacijom. Kao primjer se navodi podatak da je Općina Tomislavgrad u 2024. godini imala proračunski manjak od 1,4 milijuna KM, koji je pokriven sredstvima iz prethodnih godina, unatoč rastu broja vjetroelektrana.
Autorica podsjeća kako su krajem 2025. godine blokirani županijska bolnica u Livnu i domovi zdravlja u Hercegbosanskoj županiji, što, prema njezinim navodima, dovodi u pitanje tvrdnje o financijskom procvatu temeljenom na koncesijama od obnovljivih izvora energije.
Kao učinkovitiji model predlaže se razvoj solarnih elektrana na krovovima obiteljskih kuća, javnih ustanova i gospodarskih objekata.
Na primjeru Livna ističe se kako bi decentralizirani sustav, s tisućama manjih solarnih sustava, imao veći multiplikativni učinak na lokalno gospodarstvo nego velike solarne elektrane na poljoprivrednom i šumskom zemljištu.
U tekstu se kritiziraju odluke koje se, prema navodima autorice, donose unutar sustava JP Elektroprivreda HZHB i političkih struktura, uz tvrdnju da se pogoduje velikim investitorima i stranačkim interesima, dok su lokalne zajednice i obiteljska gospodarstva isključeni iz koristi energetske tranzicije.
Zaključno se navodi kako cilj serijala nije osporavanje obnovljivih izvora energije, već upozorenje na model njihova razvoja koji, prema iznesenim podacima, dovodi do ekonomskih gubitaka, socijalnih nejednakosti i dodatnog demografskog pražnjenja prostora.
