Za dobar broj stanovnika Hercegbosanske županije, ovu godinu koja je upravo prošla obilježila je rasprava o vjetrenjačama i solarima. U Tomislavgradu je izgrađena prva vjetroelektrana u BiH, VE Mesihovina, koja je predstavljala veliki iskorak za Javno poduzeće Elektroprivreda HZHB. Nije se postavljalo puno pitanja oko gradnje, Duvnjaci su načelno vijek imali pozitivan stav prema obnovljivim izvorima energije, piše Anđa Ćosić ispred Koalicije za odgovornu demokraciju i dostojanstvo.
Par godina od izgradnje VE Mesihovina vjetrenjače su počele nicati k’o gljive poslije kiše. Ljudi su počeli shvaćati da nešto "nije s Božje strane" kad se u nacrtu prostornog plana općine iz 2024. ukazalo dodatnih 17 vjetroparkova raspoređenih doslovno na svaku planinu i svako brdo općine Tomislavgrad, te 12 solarnih elektrana na 2.500 hektara šumskog zemljišta, pašnjaka i poljoprivrednog zemljišta, plus dalekovod od 2x220 kV.
Ne treba biti ni inženjer ni ekolog da bi shvatili da se s tolikim brojem elektro postrojenja duvanjsko polje pretvara u industrijsku zonu i da će za pet do sedam godina krajolik koji prepoznajemo kao dom biti trajno promijenjen. Sve ključne točke krajolika koje stvaraju osjećaj da ste stigli kući i koje vraćaju slike i mirise djetinjstva postat će samo postolja za mačete turbina.
Sličan scenarij čeka i Livno. Kad postavite vjetroturbine iznad izvora Dumana, na najvažnijem obilježju krajolika, to više nije koncesija, to je, prije svega, prostorno-urbanistički trajni vizualni incident.
Kako smo se našli u ovoj situaciji? Naša dobronamjernost i manjak propitivanja ekonomskih i ekoloških aspekata gradnje vjetroelektrana bila je signal mešetarima da ovdje mogu raditi što hoće. A što se tiče vlasti, 30 godina od završetka rata mi smo još uvijek u fazi "rodijačke ekonomije", pa naši parametri strateškog planiranja počivaju na konstrukciji "Ako sam dao Anti moram dat' i Mati".
Od izgradnje VE Mesihovina, vlasti nam uvijek serviraju tri iste tvrdnje: bit će nam jeftinija i stabilnija struja, moramo se razvijati i ići u korak s Europskom unijom te elektrane će puniti proračun pa ćemo bolje živjeti. Već odavno je vrijeme da ove argumente podvrgnemo testu brojeva, činjenica i zdravog razuma.
Ne, sto posto neće. Prvi i najvažniji razlog je taj što je samo VE Mesihovina javno poduzeće, vlasništvo svih nas. Sve druge planirane ili već potpisane koncesije za općinu Tomislavgrad, njih 29, privatni su projekti.
Privatne elektrane proizvode struju za svoje vlasnike i prodaju je onome tko ponudi najbolju cijenu. Nemaju obvezu prodavati struju javnim elektroprivredama niti ih se na to smije prisiliti. Privatno vlasništvo je nepovredivo i samo u izvanrednim situacijama država može intervenirati, uz obveznu naknadu vlasnicima.
Prva privatna vjetroelektrana "Jelovača", koja je 2019. dobila dozvolu za rad, jedno je vrijeme prodavala struju Elektroprivredi HZHB po zajamčenoj cijeni. Do početka 2022. tržišna cijena električne energije bila je izrazito niska, a u Njemačkoj je tijekom 2021. u više navrata cijena energije iz obnovljivih izvora padala na nulu.
Nakon izbijanja rata u Ukrajini u veljači 2022. cijene su eksplodirale, a vlasnici VE Jelovača su u srpnju iste godine prekinuli prodaju struje Elektroprivredi HZHB i okrenuli se tržištu.
Zaključno s 2025. godinom, VE Jelovača je kroz koncesijske naknade uplatila oko 2,9 milijuna KM, dok je kroz poticaje od građana primila oko 11,3 milijuna KM. Po sadašnjoj koncesijskoj naknadi, trebat će još 21 godina samo da se vrati ono što je već isplaćeno.
Zbog toga je ova serija tekstova nazvana "prelijevanje iz šupljeg u prazno". U narodu se to jednostavno zove "šišanje ovaca".
Udruge su predložile povećanje fiksnih i varijabilnih koncesijskih naknada, uključujući povećanje udjela koji ide lokalnim zajednicama. Pitanje zašto se veliki energetski projekti daju privatnim tvrtkama, a ne javnim elektroprivredama, ostaje političko pitanje.
Ono što se događa vidi se kao privatizacija i tajkunizacija energetskog sektora, bez jasnog pristanka građana.
VE Mesihovina proizvodi struju za domaće stanovništvo, a javne elektroprivrede u BiH prodaju električnu energiju po cijeni znatno nižoj od tržišne. Iako postoje zamjerke na njihov rad, građani kroz izborni proces imaju mogućnost utjecaja, što kod privatnih vjetroelektrana ne postoji.
Bosna i Hercegovina proizvodi oko 15 TWh električne energije godišnje, što čini tek 0,048 posto svjetske proizvodnje. Čak i višestruko povećanje proizvodnje ne bi imalo utjecaj na tržišnu cijenu električne energije.
Primjeri iz 2022. godine pokazali su da se svaka elektroprivreda brine prvenstveno za vlastiti interes, zbog čega je jedina stvarna sigurnost opskrbe strujom ono što Elektroprivreda HZHB izravno proizvede.
Cijena električne energije za kućanstva u Hercegovini već godinama je znatno niža od europskog prosjeka. Iluzija da će privatne vjetroelektrane sniziti cijenu struje ne odgovara stvarnosti.
Ako na području Hercegbosanske županije postoje lokacije prihvatljive za vjetroparkove, te koncesije trebaju pripasti Elektroprivredi HZHB. Sve drugo je, kako se navodi, punjenje džepova kumovima i rodijacima upakirano u celofan "zelene tranzicije".
