Mostar bi mogao prodisati uz mudro planirano pošumljavanje
Mostar, grad sunca i Neretve, već se dugo nosi s izazovom kako ozeleniti brda koja ga okružuju i gradske površine koje vape za hladaom. Iako je podneblje mediteransko-kontinentalno – vruća ljeta, suhe zime i puno kamenjara – to ne znači da je pošumljavanje nemoguće. Dapače, uz pametan odabir vrsta i malo strpljenja Mostar može izgledati sasvim drukčije.
Za brda iznad grada, gdje je tlo siromašno i često izloženo eroziji, prioritet bi trebale biti vrste koje podnose sušu, rastu brzo i učvršćuju tlo. Bagrem je u tom kontekstu gotovo prirodan izbor – tvrd, otporan i zahvalan za pčele. No, kako je riječ o invazivnoj vrsti, najbolje ga je saditi kombinirano s domaćim vrstama, poput hrasta crnike, čempresa, planike ili košćele. Tako bi se dobio mozaik šume koja stabilizira padine, a ne potiskuje autohtonu floru. Kombinacija zelenila i raznolikosti stvorila bi dugoročnu otpornost na sušu i štetočine.
U samom gradu i njegovim parkovima priča je drugačija. Tu, osim otpornosti, treba misliti i na estetiku i funkcionalnost. Drvoredi lipa, gledičije, japanskog sofora ili judinog drveta mogu podnijeti gradske uvjete, a istovremeno pružiti hlada, cvjetove i atraktivnost ulice. Uz obale Neretve ili na šetnicama dobro bi došle vrste koje podnose vlagu i imaju dekorativnu krošnju – primjerice platane ili topole. Avenije i bulevari mogli bi biti zasađeni čempresima ili borovima koji u Mostaru uspijevaju bez problema, dok bi po kvartovima i dvorištima građani mogli birati masline, šipke, murve ili smokve – voćke koje podnose sušu i daju plod.
Važna je i edukacija. Kad bi Grad Mostar pokrenuo program subvencioniranih sadnica ili volonterske akcije pošumljavanja, ljudi bi se brže uključili. Tako bi se brda iznad grada pretvorila u zeleni pojas koji ublažava vrućine, smanjuje eroziju i daje ljepši horizont. U naseljima oko grada – od Buna do Raštana – stanovnici bi mogli sudjelovati u sadnji autohtonih stabala uz ceste i polja, čime bi se stvorila mreža zelenih površina koja Mostaru nedostaje.
Poanta je u raznolikosti: umjesto monokultura i kratkoročnih rješenja, planirano kombiniranje autohtonih i prilagođenih vrsta može Mostar učiniti zelenijim, hladnijim i zdravijim mjestom za život. Uz dobar plan, gradske službe, udruge i sami građani mogu zajedno stvoriti urbanu i prigradsku oazu koja će u budućnosti biti simbol Mostara jednako kao i Stari most.
Bonus video:
