Kritično stanje u Neretvi i Buni: Mekousna pastrva nestaje!

Mekousna pastrva mogla bi uskoro u potpunosti nestati iz rijeke Bune, ali i ostatka Hercegovine, ukoliko se hitno ne poduzmu neke mjere na njenoj zaštiti.

Ribolovci ističu kako je mekousne pastrve sve manje i manje te kako bi ova riba uskoro mogla ostati samo u knjigama.

U vremenima kad je očuvanje prirode i zaštita ekosustema od presudne važnosti, okupili smo se kao strastveni sportski ribolovci kako bismo izrazili našu duboku zabrinutost za opstanak i očuvanje mekousne pastrve, dragulja naših voda.

Naša strast prema ribolovu nadahnjuje nas da se ujedinimo i poduzmemo korake za očuvanje ovog izuzetnog ribljeg stvorenja.

U ovom pismu za javnost želimo istaknuti važnost očuvanja mekousne pastrve i pozvati sve naše sugrađane da nam se pridruže u ovom naporu zaštite naše vodene baštine.

"Siguran sam koliko nas je god u Mostaru, da nas jako mali broj Neretvu i njene stanovnike uzima zdravo za gotovo. Djecu u školama učimo o svemu, o životu u moru i morskim organizmima, razmnožavanju. O biologiji, eko sustavu i rijeci Neretvi ni malo.

Također bi se kladio da pitamo osnovnoškolce da nabroje 3 ribe koje žive u Neretvi da bi odgovor bio šutnja i potpuno ne znanje. Pored kljena, šarana, svala, ima jedna riba o kojoj se jako malo govori, spominje a može nam biti zaštitni znaka grada, prirode, slobode.

Pa zamislite samo koliko i čega puštamo u Neretvu, a ova bića su i dalje tu i bore se da opstanu, baš kao i mi. Mi se imamo kome žaliti, prijateljima, institucijama, gradskim vijećima, ministarstvima.

Ova zaboravljena ljepotica, koja je na crvenoj listi zaštite endemskih vrsta u našem gradu, u našoj rijeci Neretvi i Buni nema kome. Nema formulara, nema načina, nema Facebooka i društvenih mreža ali da ima imam osjećaj da bi ovo rekla: "Neki mi je znanstvenik/istraživač dao naziv Salmothymus obtusirostris obtusirostris. Jako star jezik, kako kažu "mrtav" jezik. Ali evo ja nisam mrtva, još!. Znate me kao mekousnu pastrvu ili kako vi ovdje volite reći Meka. Endem sam, a to po vašim knjigama znači da sam rasprostranjena samo na određenom području. Dugo vam plivam u Neretvi, po njenim pješčanim i kamenitim terenima se hranim, i uživam u najhladnijoj rijeci na svijetu. Znate li me sada?

Čujem da vas ima još koji velite da nema ljepše rijeke i obale. Da samo znate kako ispod njene površine divno, uh ne mogu vam opisati osjećaj kad se zaletim prema larvama a stomak mi miluju neretvanski oblutci. Čujem da vas ima koji moje rođake nakon što vam se zaletimo na neodoljivi leptir vratite i zahvalite se na borbi i užitku. Čujem da vas je i malo takvih, mojim genima stoljećima kola ova rijeka, naučili smo svaki njen kutak, kamen, stijenu. Naučili smo generacijama kako preživjeti i nema nas puno. Borac sam, znaju to oni koji su me osjetili na štapu. Borim se do samoga kraja. Moram biti borac, jer vas je malo onakvih što istinski volite život u i oko Neretve i puštate nas da živimo. Da se razmnožavamo i činimo Rijeku još življom i ljepšom.

Čovječe, ja živim zajedno sa tobom u ovom gradu, zaštitio si me i čuvaš me, malo nas je. Pusti mene i moje rođake da opet zavladamo ovim vodama nemoj me istrebljivati. Jer kad nestane mene, nestat ćeš i ti i Rijeka. Molim te bori se za Rijeku i za mene, barem u pola kao što se ja borim kad me odobode tvoja udica. Onda ti se pustim, na milost i nemilost, i znaš što godi mi kad mokrim rukama nježno pustiš da se vratim kući. Osmjehnem se i kažem ovo je jedan od dobih duhova i čuvara Rijeke. Hvala ti! Pogledaj mi lice i fleke po tijelu, baš se zadubi i pogledaj vidjet ćeš život sigurna sam! - Vaša Meka".

Ovo divno biće koje nam pod nogama živi, na koje smo zaboravili, danas se na žalost našlo se na prodajnom štandu. Nije bitan izvor, način na koji se našla. Bitna je činjenica da smo zaboravili voljeti i čuvati naše jedno od najvećih bogatstava mekousna pastrva koja je ugrožena endemska vrsta i nalazi se na crvenoj list.

Čuvajmo naše rijeke i vode jer kad uništimo njih uništili smo i sebe!, stoji na kraju pisma.