Nacrt zakona o slatkovodnom ribarstvu FBiH usklađen s EU propisima

Vlada Federacije BiH je, na današnjoj sjednici u Sarajevu, utvrdila Nacrt zakona o slatkovodnom ribarstvu u Federaciji Bosne i Hercegovine, te ga uputila u parlamentarnu proceduru u redovnom postupku. Zakonom se uređuje upravljanje ribljim fondom, načela i nadležnosti, te ribolovne vode, ribolov, akvakultura i zaštita ribljeg fonda u ribolovnim vodama.

Također, uređuju se evidencija, nadzor i kaznene odredbe, kao i druga pitanja koja su od značaja za slatkovodno ribarstvo Federacije BiH.

Odredbe zakona usklađene su s propisima Europske unije u ovoj oblasti, kao što su, između ostalog, Uredba Vijeća (EZ) 1224/2009 o uspostavi sistema kontrole Unije za osiguranje usklađenosti s pravilima zajedničke ribarske politike, Uredba Vijeća (EZ) 708/2007 o korištenju stranih i lokalno neprisutnih vrsta u akvakulturi, te Uredba (EU) 1380/2013 Europskog parlamenta i Vijeća o zajedničkoj ribarstvenoj politici.

Društveno korisna djelatnost

Prema odredbama ovog zakona slatkovodno ribarstvo je ekonomska i društveno korisna djelatnost koja je u funkciji integralne zaštite, uzgoja, održivog korištenja i stalnog poboljšanja kvaliteta ribljeg fonda, te staništa, akvakulture i drugih ribolovnih resursa.

Pročitajte još

BiH: Ribari u teškoj situaciji, tvrde da država ''spava''

Riblji fond je državna svojina i prirodno dobro od općeg interesa, kojim se upravlja na stručan i održiv način, te koji doprinosi cjelokupnoj zaštiti ribljeg fonda i prirodnih staništa, kao i očuvanju biološke raznolikosti u slatkim vodama. Ribe se u slatkim vodama mogu loviti i/ili uzgajati pod uvjetima utvrđenim ovim zakonom i propisima donesenim na osnovu njega. Odredbe ovog zakona odnose se i na lov, uzgoj i zaštitu rakova, školjki, žaba, kao i svih drugih organizama koji žive u ribolovnoj vodi.

Veterinarsko-zdravstvena zaštita ribljeg fonda u ribolovnim vodama i ribnjacima vrši se na način kako je to regulirano odredbama propisa o zdravlju životinja.

Primjena

Zakon se primjenjuje na sva pravna i fizička lica, javne ustanove, udruženja ili organizacije sportskih ribolovaca koje obavljaju djelatnost u privrednom, sportskom, privredno-sportskom, selektivnom i sanacionom ribolovu, te ribolovu u naučno-istraživačke svrhe i akvakulturi na ribolovnim vodama Federacije.

Ovaj zakon se zasniva na načelima da je riblji fond u državnoj svojini i prirodno dobro od općeg interesa, te da ga mogu koristiti svi ravnopravno u skladu s odredbama ovog zakona i propisa donesenih na osnovu njega, kao i zakona o zaštiti prirode i vodama. Također, riblji fond se koristi i njime se upravlja na stručan i održiv način. Načela su i da se osigurava učešće zainteresiranih strana u donošenju akata i pristupa javnosti potpunim, točnim i pravovremenim informacijama o stanju u oblasti ribarstva, te planiranje, promocija i kontrola uzgoja ribe radi poribljavanja, kao i sprječavanje unošenja stranih vrsta riba i njihovo širenje u kopnenim vodama.

U obrazloženju je Federalno ministarstvo poljoprivrede, vodoprivrede i šumarstva, pored ostalog, navelo da će se ovim zakonom, u skladu sa europskim standardima urediti ribarstvo, kao privredna grana i svi vidovi ribolova. Također, istaknuto je da prilikom donošenja važećeg zakona 2004. godine nije postojala obaveza usklađivanja domaćeg zakonodavstva s propisima EU. Nemogućnost aktualnog Zakona o ribarstvu da pruži adekvatnu osnovu za efikasno upravljanje ribljim fondom, prvenstveno s ciljem zaštite i održivog korištenja ribljeg fonda manifestira se kroz određene nedorečenosti. Nije dovoljno dobro definiran način utvrđivanja ribarskih područja, kao ni kriteriji za odabir subjekata za davanje na korištenje ribarskog područja, te načini upravljanja ribljim fondom u ribolovnim vodama.

Uslađivanje za održivo ribarstvo

Donošenje ovoga zakona predloženo je u redovnom postupku kako bi se sva pitanja što detaljnije i jasnije uredila, a posebno rad inspekcije, ovlaštenje naučno-stručnih ustanova za poslove ribarstva, pitanje akvakulture, te se opravdali privredni razlozi donošenja zakona i stvorile zakonske pretpostavke za davanje ovlaštenja za obavljene znanstveno-stručnih poslova za ribarstvo. Potom i da se svi podzakonski propisi na temelju kojih se provode odredbe zakona usklade i jasno definiraju kako bi se stvorio zaokruženi pravni okvir za održivo ribarstvo.

Navedeno je da je su u proteklom periodu dodijeljena ribolovna prava na osnovu kojih ovlaštenici upravljaju ribolovnim vodama, povlastice za akvakulturu na osnovu kojih se obavlja uzgoj slatkovodne ribe i drugih vodenih organizama i povlastice za privredni ribolov na rijeci Savi. Tijekom primjene važećeg zakona uočeni su određeni nedostaci u pojedinim članovima zakona koji su onemogućavali kvalitetnije upravljanje ribolovnim vodama i zaštitu ribljeg fonda, kao što je naknada štete pričinjene ribljem fondu.

Također, na bolji način su riješena pitanja dostave podataka u akvakulturi, te stručnog vođenja i upravljanja ribolovnim vodama, kao i preciznije definiranje pojedinih pojmova.