Vjetroelektrana Gradina na planini Grabovica u Tomislavgradu, samo jedan od energetskih projekata protiv kojeg se javnost buni, uništit će mnoštvo prirodnih fenomena zauvijek, objavilo je Speleološko društvo Mijatovi Dvori navodeći razloge zbog kojeg mora biti spriječena izgradnja još jednog vjetroparka u Tomislavgradu.
Inače, posljednjih se dana čuje sve glasniji bunt građana u Hercegbosanskoj županiji protiv dodjele koncesija od kojeg su mnoge dodijeljene bez znanja lokalne zajednice i bez valjanih istraživanja koja bi opravdala ogroman broj energetskih postrojenja koji se planiraju na ovom području.
Dok se s jedne strane sipaju priče o posebnosti ovoga kraja, o velikom turističkom potencijalu, prirodnom bogatstvu, najvećem europskom staništu ptica selica i što sve ne, s druge strane se sve to prodaje sumnjivim dodjelama koncesija od kojih lokalna zajednica nema ništa.
Aktivisti kažu kako je ovo primjer da se i od '''zelene energije' može počiniti ekološko barbarstvo ako imate dovoljno veliku dozu bahatosti, kolosalno neznanje i potpuno odsustvo moralnih standarda''.
Speleolozi navode kako su samo neki od fenomena planine Grabovice Ponor Kovači, ponor rijeke Šujice, istražen u duljini od 2021 metara, Izvor Ričine, najduži špiljski sustav ovog područja s 3402 metra kanala, Veliki Samograd i Surdup - urušne vrtače, Mali Samograd i špilja Rogoševac, Buška peć - urušna vrtača sa ostacima sezonskog naselja u prošlosti, Veliki Gradac - Golubinka - najdublja jama u općini Tomislavgrad na planini Grabovici, duboka 260 metara, Dahna – jedno od najvećih nalazišta ostataka špiljskog medvjeda u svijetu, Kamenolom Cebara – ostaci praslona, više od 8500 vrtača te 112 istraženih speleoloških objekata i više od 50 speleoloških objekata koje je tek potrebno speleološki istražiti.
''Više nam znači očuvanje prirodnih fenomena, nego ijedna vjetroturbina'', navode speleolozi i dodaju kako Grabovička planina ima ukupnu površinu od 45,7 km², a želja investitora je da pod koncesiju dobije 24,47 km² tog prostora.
''Na toj površini bi se izgradili pristupni putevi i 60 vjetroturbina, a što bi bilo pogubno za razvoj bilo kakvog oblika turizma ili zaštite nekih od prirodnih fenomena. Planina je izraziti krški reljef, izgrađena od krednih vapnenaca, na kojima su se razvili brojni krški oblici – špilje, jame, urušne vrtače, ponikve. Ona je prirodni laboratorij i riznica znanja iz geologije, geomorfologije, hidrologije, biologije, paleontologije i arheologije'', naveli su duvanjski speleolozi.
Anđa Ćosić, iz Koalicije za odgovornu demokraciju i dostojanstvo, za Bljesak.info kaže kako je u ovoj županiji najveći problem s koncesijama potpuno isti kao i svi drugi najveći problemi s kojima se kao narod suočavamo. ''To su manjak znanja i sposobnosti, bahatost i samovolja. Činjenica da je naša županija u zadnjih dvadeset godina u bescjenje razdijelila tisuće hektara naše zemlje, a da uopće nisu imali ni prostorni plan ni bilo kakvu viziju što žele s tim prostorom dovoljno govori sama za sebe. Činjenica da su sve koncesije bile samoinicijativne ponude i sklopljene su direktnim pogodbama, govori o potpunom kolapsu zakonitosti i transparentnosti'', kaže Ćosić i dodaje kako činjenica da je zemlja razdijeljena za simbolične naknade govori o potpunom odsustvu svijesti o javnom dobru i javnom interesu.
Napominje kako je županijski prostorni plan usvojen krajem 2023. godine, ali i da su vlasti najprije podijelile koncesije pa onda pravile prostorni plan prema koncesijama.
''Najvažniji dio Zakona o koncesijama jest upravo ono što u njemu nije navedeno. Nismo propisali što se nikada i ni pod kojim uvjetima ne smije iznajmiti. Naši propisi o vodama su zastarjeli, zakonski predviđena zaštita vodocrpilišta neprovedena, prostorni planovi neodgovarajući, a propisi o zaštiti okoliša daleko ispod standarda razvijenih zemalja. Još uvijek ne postoje jasna pravila o zbrinjavanju solarnih panela, vjetroturbina i drugih postrojenja koja će nakon isteka vijeka trajanja postati opasni otpad i naš zajednički ekološki problem'', kaže Ćosić i dodaje kako se sve više građana buni i da su sve glasniji.
''Ovo je problem koji dugo tinja i sad je eskalirao, čaša mora biti prepuna da bi se dogodila ta jedna kap koja je prelije. Nitko od nas nije protiv razvoja ili protiv zelene energije, ali mora se znati šta se može iznajmiti a šta ne može, po kojoj cijeni i zašto ustupamo toliko zemljište za sitne pare. Ne možete govoriti da želite razvijati turizam a onda pored zemljišne parcele koju ste nekome dodijelili za izgradnju turističkog resorta usput dati i koncesiju za veliki solarni park koji će potpuno uništiti krajolik. Na svakom brdu i planini oko Duvanjskog polja predviđeni su vjetro-parkovi, i pri tome nitko nije razmišljao kako će to utjecati na biodiverzitet, na pčelarstvo, na poljoprivredu, ili na turizam koji je u nastajanju. I ništa manje važno, to je trajna promjena krajolika, nitko za to nije tražio dozvolu od naroda'', kaže Ćosić.
Na nedavnoj javnoj raspravi, koja je održana nakon pritisaka javnosti, mogla su se čuti svjedočenja ljudi o tome kako su prevareni i kako neki od onih kojima je zemlja oduzeta za energetske pogone nisu ni znali za čitav proces.
Čak je bivši djelatnik ministarstva gospodarstva, zadužen za energetiku, posvjedočio kako ga nitko u njegovih 25 godina rada nije kontaktirao niti po jednom projektu ove vrste kako bi dao svoje stručno mišljenje.
Ćosić kaže kako se radi o zloupotrebi termina ''zelena energija'' te da se pod krinkom ''zelene energije'' događa devastacija životnog prostora ogromnih razmjera i grabež zemljišta za bagatelu.
''Ljudi su kupljeni pričom o javnom interesu i laži da će nam svima biti bolje ako proizvodimo više struje. Što je uopće koncesija za vjetro-park ili solarnu elektranu? To je dugoročno iznajmljivanje naše zemlje privatnim firmama koje će na njoj proizvoditi struju. Te privatne firme će onda tu struju prodavati velikim trgovcima strujom. I onda će naša elektroprivreda od tih velikih trgovaca kupovati struju po tržišnoj cijeni na koju mi nikad ni na koji način nećemo moći utjecati. Koji dio u ovoj priči je naš javni interes?'', pita Ćosić.
Navodi kako koncesijski ugovori na 30 godina za vjetro-turbine u Njemačkoj predviđaju naknadu za korištenje zemljišta od 14% za prvih deset godina, 15% za drugih deset godina i 16% za preostalih deset godina.
''Naši 'matematičari' u vlasti su dozvolili izgradnju 18 vjetro-elektrana da bi došli do otprilike istog iznosa. Na temelju kakvih kalkulacija smo mi došli do zaključka da naša zemlja, naše nebo, naš uništeni krajolik ne vrijedi više od 0,76% ili 1,5%?'', kaže Ćosić.
Upozorava kako vlast nikada nije dala priliku struci da o ovome govori zbog čega su uputili zahtjev Skupštini HBŽ da se organizira tematska sjednica na temu očuvanja životnog prostora u kontekstu neodgovarajuće zakonske zaštite, s posebnim osvrtom na Zakon o koncesijama. Uputili su, kaže, i zahtjev Vladi HBŽ da oformi stručnu radnu skupinu za izradu Zakona o koncesijama.
''Javna rasprava je pokazala da autori Nacrta Zakona ne razumiju pojam javni interes i da imaju krivi koncept o pojmu investitor. Javna rasprava je također pokazala da uopće ne postoji svijest o dugoročnim posljedicama koje će proizići iz stihijskog iznajmljivanja naše zemlje. U sadašnjoj radnoj skupini sjede pojedinci protiv kojih se vode ili su vođeni kazneni postupci pred sudom upravo zbog zloupotrebe službenog položaja po pitanju dodjele koncesija'', kaže Ćosić te naglašava kako radnu skupinu trebaju činiti ljudi koji će interes svih građana staviti ispred interesa uske grupe pojedinaca.
Speleolozi su objavili kako bi umjesto vjetroparka trebalo izgraditi geopark te da bi to bio pametan i održiv razvoj koji povezuje znanost, edukaciju i turizam.
''Umjesto da prostor pretvorimo u industrijsku zonu, možemo ga učiniti centrom istraživanja i edukacije, mjestom gdje se prirodni fenomeni štite, ali i predstavljaju svijetu'', navode.
Geopark Grabovica, smatraju, mogao bi postati edukativno središte za učenike, studente i istraživače, turistička atrakcija za posjetitelje koji žele upoznati krške procese, špilje i podzemni svijet, izvor prihoda lokalne zajednice kroz održivi turizam, smještaj, vodičke usluge i lokalne proizvode te primjer ekološke osviještenosti i zaštite prirodne baštine.
Upozoravaju kako bi izgradnja vjetroparka značila trajnu devastaciju krškog reljefa, uništavanje podzemnih špiljskih sustava i hidroloških veza, gubitak potencijala za znanstvena istraživanja i geoturizam, promjenu pejzaža i narušavanje prirodne ljepote područja te minimalnu korist za lokalno stanovništvo, uz nepopravljivu štetu za okoliš.
''Grabovica nije prostor za industriju, nego prirodni spomenik koji govori o milijunima godina geološke povijesti. Ona zaslužuje zaštitu, a ne beton i vjetroturbine. Zaslužuje da postane Geopark, simbol očuvanja prirodne i kulturne baštine Duvanjskog kraja. Jer vjetroturbine traju nekoliko desetljeća, a uništena priroda – zauvijek'', navode speleolozi i dodaju kako je uništavanje okoliša najveći problem s koncesijama u HBŽ.
Na javnoj raspravi se stekao dojam da vlast ne zanimaju pritužbe građana za ono što se planira graditi u Livnu, Kupresu, Tomislavgradu i Glamoču uz uvjeravanja kako je sve baš onako kako treba. No, onda je uslijedilo priznanje da za tri projekta na području Livna nije bilo suglasnosti lokalne zajednice.
S druge strane, federalni dužnosnici su u Uskoplju, nakon saznanja da lokalno stanovništvo ne želi proširenje rudnika, rekli kako se nešto ne može graditi ako to građani ne žele. Stoga aktivisti postavljaju pitanje vrijedi li i za njih isto.
