Kako je rijeka Šujica obranila samu sebe

Bistra rijeka koja vijugavo protječe niz zelene pašnjake dok se nad njom nadvio dva milenija star kameni most predstavlja jedan od najljepših prizora u BiH.

Planinska rijeka Šujica izvire ispod prevoja Malovan i podno Kupreškog polja te svoj put nastavlja kroz Šujičko i Duvanjsko polje u dužini od 48 kilometara do sela Kovači gdje nestaje u veličanstvenom ponoru ispod strme litice.

"Najkrivudavija na svijetu"

Prema pojedinim izvorima rijeka je dobila ime po tome što se rep riječnog raka se u narodu naziva šuja, pa otud i Šujica.

Poznati putopisac Zuko Džumhur Šujicu je nazvao najkrivudavijom rijekom na svijetu. Njezini prizori već dugo vremena privlače pjesnike, fotografe, ekologe, ribare, turiste i avanturiste.

U njezinim bistrim i čistim vodama žive pastrmka i lipljen, kao i riječni rak koji nastanjuje isključivo čiste vode. Postojanje riječnog raka je znak kako su vode nezagađene, a nažalost takvih je sve manje u našoj zemlji što dodatno daje na značaju i vrijednosti rijeke Šujice.

Stanovništvu ovih krajeva rijeka vjekovima znači mnogo i ljudi žive ovdje još od vremena Ilira. Na njoj napajaju stoku po kojima je poznat ovaj kraj ili se vode koriste za navodnjavanje polja, njiva i bašti. I danas se vode iz Šujice dijelom koriste za vodoopskrbu istoimenog mjesta Šujica.

U središnjem dijelu Šujičkog polja iznad rijeke podignuta je Galečka ćuprija ili Rimski most.

Procjenjuje se kako je most izgrađen u prvom vijeku, odnosno da je star preko 2.000 godina i da je arhitektonsko djelo Rimljana koji su most izgradili kako bi spojili Salonu, današnji Solin pored Splita, s unutrašnjošću tadašnje provincije Dalmacije.

Ponornica

Rijeka Šujica je samo jedna u nizu ponornica kojima vode s niza kraških polja završavaju u Jadranskom moru. Kroz Kupreško polje protječe rijeka Milač koja ponire kod sela Malovan te se nekoliko kilometara dalje pojavljuje kao rijeka Šujica u blizini istoimenog mjesta.

Šujica potom teče kroz Šujičko i Duvanjsko polje te ponire u selu Kovači da bi se s druge strane planine pojavila kao Ričina koja se ulijeva u Buško jezero čije opet vode završavaju u rijekama u Hrvatskoj i naposljetku u Jadranskom moru. Ako je godina sušna, rijeka Šujica zna biti bez vode oko 150 dana u godini.

Cijeli taj sustav kraških nadzemnih i podzemnih voda izuzetno je osjetljiv na zagađenja stoga bi posebna pažnja trebala biti posvećena zaštiti jer dio voda se i danas koristi u bunarima i vodovodima za piće.

Svoj put Šujica završava u zadivljujućem ponoru nedaleko u selu Kovači sa nevjerojatnim kapacitetom od oko 80 metara kubnih vode u sekundi.

Cijelo ovo područje bogato je brojnim prirodnim fenomenima i oblicima nastalih na krškom terenu, od kraških polja, rijeka ponornica, jama, vrtača, speleoloških objekata i drugih koje predstavljaju izuzetno prirodno bogatstvo na kojem bi se mogao razvijati održiv eko-turizam, ruralni i naučni. Preduvjet je svakako održavanje, briga i zaštita prirode u što izvornijem obliku.

Nije prošla ispod radara 

Potencijal rijeke Šujice su uočili i investitori koji su planirali izgradnju nekoliko malih hidroelektrana i drugih objekata za proizvodnju električne energije. Planirana je bila gradnja četiri male hidroelektrane u gornjem toku te crpna hidroelektrana u blizini ponora.

Stanovništvo Šujice i Tomislavgrada diglo je glas protiv hidroelektrana i stali su u zaštitu rijeke. Naposljetku su investitori odustali, dijelom zbog pritiska javnosti, a dijelom zbog toga što rijeka Šujica nema dovoljno vode tijekom godine tako da im se investicija ne bi isplatila.

Pročitajte još

Znanstvenici složni: Neretva više nikada neće biti ista

"Bile su planirane četiri mini hidrocentrale na gornjem toku rijeke Šujice. Oni su skužili da jednostavno u tom dijelu nema dovoljno vode. Kada su investitori počeli malo više oko projekta raditi shvatili su da nema glavnog medija koji bi trebao pokretati hidroelektrane. Tijekom godine rijeka teče tri četiri mjeseca maksimalno. Šujica je mala rijeka. I onda su vidjeli da ni lokalna zajednica to nije najbolje prihvatila te su zbog toga, ali i ekonomskih razloga odustali", kazao je Mirko Šarac iz Udruge Naša baština iz Tomislavgrada.

Osim na gornjem toku, isto tako je planirana i gradnja CHE (crpne hidroelektrane) Vrilo u selu Kovači gdje ponire rijeka Šujica. Koncesiju za izgradnju hidroelektrane Vrilo od 66 MW na rijeci Šujici u općini Tomislavgrad dala je Vlada FBiH, a koja je po najavama trebala proraditi krajem ove 2023. godine.

Bez odgovora 

Za izgradnju su odobrena kreditna sredstava od strane Njemačke razvojne banke (KfW) Elektroprivredi HZHB u iznosu od 100 milijuna eura.

Čini se, bar kako primjećuje Šarac, da su investitori odustali i od ovog projekta.

"Nitko njima nije zabranio da to mogu uraditi, nego su jednostavno shvatili da je to projekt zablude. Nemaju vode. Iz tog razloga je Elektroprivreda odustala od HE Vrilo. Trebaš uložiti sto milijuna u nešto, a nemaš medija. Nitko više ne radi na tim projektima", kaže Mirko Šarac.

Praktično, rijeka Šujica je obranila samu sebe.

Na upite što se točno događa s najavljenim elektroenergetskim projektima na rijeci Šujici, u kojoj su fazi i jesu li investitori od njih definitivno odustali, smo poslali Ministarstvu poljoprivrede, vodoprivrede i šumarstva Hercegbosanskoj županiji kao i Elektroprivredi HZHB, ali do objave teksta nismo dobili odgovore. Na email-ove i telefonske pozive nisu odgovarali, tvrdi autor.

Šujica nije jedina rijeka u BiH na kojoj su investitori uočili potencijal i mogućnost brze i lake zarade. Na brojnim rijekama u BiH izgrađeno je preko stotinu malih hidroelektrana, a dio njih su do tada bile netaknute planinske rijeke.

Suha riječna korita 

Vode iz ovih rijeka su završile u cijevima, a nerijetko ljeti možemo vidjeti potpuno suha riječna korita. Te rijeke su praktično ubijene, u potpunosti je narušen biodiverzitet, stanovništvo je dijelom uskraćeno za vodu te su smanjene mogućnosti za razvoj turizma na tom području. Prirodni resursi koji pripadaju svima dani su privatnicima pod koncesiju u bescjenje.

U Udruženju Eko akcija navode kako je u BiH do sada izgrađeno preko 119 malih hidroelektrana u BiH, a da je ih je preko 300 bilo u fazi gradnje ili je bila planirana gradnja. Praktično niti jedan riječni tok ne bi ostao netaknut, a šteta napravljena prirodi bi bila nemjerljiva.

Usporedbe radi, u ovom Udruženju navode kako je 108 malih hidroelektrana, koliko ih je bilo u pogonu 2020. godine, proizvelo svega 341,02 GWh, što predstavlja tek 2,2% od ukupno proizvedene električne energije u BiH. Isto tako navode kako je samo vjetroelektrana Mesihovina proizvodila struje koliko i 60 mini hidroelektrana. Postavlja se pitanje je li vrijedilo skrnaviti i uništiti tolike riječne tokove gradeći brane i male hidroelektrane za zanemarive količinu energije.

Iako investitori često kao opravdanje za gradnju MHE navode otvaranje radnih mjesta, povećanje ulaganja, privlačenje investicija i sl., od toga uglavnom ne bude ništa. Male hidroelektrane su prilično automatizirane i zapošljava se minimalan broj osoba uglavnom na održavanju.

Bez betonskih prepreka

Iz Eko akcije navode kako su koncesivne naknade veoma niske i iznose svega jedan do tri posto od prihoda MHE. Navode i primjer Srednjobosanske županije u kojoj je do sada izgrađeno 35 malih hidroelektrana, što predstavlja trećinu od ukupnog broja svih MHE u BiH, i tamo se koncesionarskim naknadama ubire svega 0,46% od ukupnih prihoda kantona.

Je li vrijedilo na 35 mjesta pregraditi, betonirati, izmijeniti riječne tokove ili rijeke preusmjeriti u cijevi radi mizernih 0.46% prihoda.

Nakon dugotrajne i iscrpljujuće borbe aktivista i građana za rijeke, konačno je popustila i vlast.

Tako je Dom naroda Parlamenta Federacije BiH na sjednici održanoj u lipnju 2022. godine donio odluku o zabrani izgradnje mini hidroelektrana.
No to ne znači da su bitke za rijeke završene.

Isto važi i za rijeku Šujica koja je izuzetno značajna iz razloga je što napaja cijeli prostor Duvanjskog polja i bilo kakve intervencije na njoj bi donijele nepopravljive štete.

"Ako se napravi brana u kanjonu Šujice, a sva su duvanjska izvorišta ovisna o vodi iz Šujice, i ako je pregrade odmah će dehidrirati bunare i izvorišta. Nitko nema pravo, nitko nema monopol na vodu. Voda je javno dobra", zaključuje Mirko Šarac.

Najveće bogatstvo rijeke Šujice je njezin izvorni, netaknuti oblik i kao takva privlačit će znanstvenike i turiste. Nadati je se kako je bitka za Šujicu završena i da će i nadolazeće generacije imati priliku da se dive njezinim veličanstvenim meandrima, kanjonu i žuboru bez betonskih prepreka, cijevi, akumulacije ili turbina.