Hoće li zastupnici ignorirati peticiju i podržati milijunsko zaduženje za sporni projekt kod Posušja?
Pred federalnim zastupnicima u srijedu će se naći odluka o novom zaduženju za vjetropark Poklečani kod Posušja.
Mještani Rakitna protive se izgradnji novog vjetroparka, koji je planiran na vodozaštitnom području i za koji upozoravaju kako bi mogao ugroziti opskrbu pitkom vodom u cijeloj Zapadnohercegovačkoj županiji.
Kolika je zabrinutost lokalnog stanovništva, pokazuje i činjenica kako je peticija protiv projekta, pokrenuta prije svega nekoliko dana, već prikupila gotovo tisuću potpisa. Najveći broj potpisa dolazi upravo iz Rakitna, ali podrška protivljenju projektu stiže i iz drugih dijelova Zapadnohercegovačke županije.
Vrhovni sud već potvrdio sumnje mještana
Vrhovni sud Federacije Bosne i Hercegovine tijekom 2025. godine ukinuo je odluku nižeg suda koji je odbacio tužbu protiv odluke Federalnog ministarstva okoliša i turizma, kojom je zaključeno da za projekt VE Poklečani nije potrebna cjelovita studija utjecaja na okoliš. Predmet je vraćen na ponovno odlučivanje, što znači da sudski postupak i dalje traje te da zakonitost cijelog procesa nije konačno potvrđena.
Riječ je o projektu snage 132 MW, koji podrazumijeva velike zahvate u prostoru, pristupne puteve, iskope i kompletnu infrastrukturu u osjetljivom hercegovačkom kršu. Upravo zato postavlja se legitimno pitanje na temelju kojih je analiza zaključeno da puna procjena utjecaja na okoliš nije potrebna. Dok sudski spor traje, teško je govoriti o pravnoj sigurnosti projekta, a još manje o opravdanosti novih financijskih zaduženja i ubrzanog nastavka realizacije.
Pravni proces još traje
Druga presuda dodatno potvrđuje da projekt Poklečani nije pravno zatvoren proces, nego predmet ozbiljnih sporova i institucionalnih prijepora. Iz dokumentacije proizlazi da postoje otvorena pitanja zakonitosti okolišnih procedura, usklađenosti projekta s prostorno-planskom dokumentacijom te opravdanosti odluke prema kojoj nije potrebna cjelovita studija utjecaja na okoliš.
Posebno zabrinjava činjenica da službeni Prostorni plan Zapadnohercegovačke županije pokazuje povezanost projekta s vodozaštićenim područjem. Time se dodatno otvara pitanje jesu li institucije uopće smjele donijeti odluku da puna procjena utjecaja na okoliš nije potrebna za projekt ovakvog obima. Govorimo o zahvatima koji uključuju betoniranje, pristupne puteve, iskope i infrastrukturne koridore u hidrogeološki izrazito osjetljivom području.
Presuda potvrđuje i da pravni procesi još traju te da nije moguće govoriti kako su sve procedure završene. Upravo su pitanja zaštite okoliša, zaštite voda i zakonitosti postupka ostala središnja otvorena pitanja cijelog projekta.
Europska unija ponovno otvorila istragu
Postupci pred Institucijom ombudsmena za ljudska prava EU-a te istraga koja se vodi dodatno problematiziraju način vođenja cijelog procesa, posebno u dijelu informiranja javnosti, transparentnosti i sudjelovanja građana u donošenju odluka. To nije formalno pitanje, nego jedan od temeljnih standarda domaćeg i međunarodnog prava, uključujući Aarhušku konvenciju.
Iz dokumentacije proizlaze ozbiljni prigovori lokalnog stanovništva vezani uz mogući utjecaj projekta na okoliš, kvalitetu života i imovinska prava građana. Ako navedeni projekt ne predstavlja javni interes kako je to predstavljeno stanovništvu te ako u značajnoj mjeri, prema direktivama EU-a, neće donijeti razvoj, povrijeđena su prava stanovništva, što će biti predmet istrage Institucije ombudsmena.
Projekt zadire u privatno vlasništvo
Projekt je dodatno ušao u osjetljivu pravnu fazu kroz postupke izvlaštenja zemljišta i zadiranja u privatno vlasništvo građana. Pravo vlasništva jedno je od temeljnih ustavnih prava i nitko ga nema pravo olako ograničavati pod izgovorom javnog interesa, posebno dok još postoje otvoreni sudski sporovi oko zakonitosti projekta.
Posebno je važno naglasiti da se i konkretni vlasnici zemljišta protive realizaciji projekta. Među njima se kroz presude Vrhovnog suda spominje i Iva Miličević, što pokazuje kako se ne radi o apstraktnim političkim kritikama, nego o konkretnim ljudima čija su prava, imovina i životni prostor izravno pogođeni planiranom gradnjom.
Što će biti s pitkom vodom?
Možda i najteže pitanje cijelog projekta odnosi se na činjenicu da službeni izvadak iz Prostornog plana pokazuje kako se planirani zahvat nalazi u području s vodozaštićenom zonom. Time pitanje Poklečana prestaje biti isključivo pitanje proizvodnje električne energije i postaje pitanje zaštite vode kao strateškog resursa.
Kod projekata ovakvog obima, posebno u hidrogeološki osjetljivom hercegovačkom kršu, načelo predostrožnosti nalaže maksimalan oprez. Ako postoji ozbiljna mogućnost utjecaja na podzemne vode i izvorišta, institucije su dužne primijeniti stroži stupanj zaštite i provesti detaljne okolišne analize. Upravo zato ostaje otvoreno pitanje kako je moguće zaključiti da puna studija utjecaja na okoliš nije bila potrebna.
