CBAM kao šansa: BiH mora hitno ulagati u solare i obnovljive izvore

Od 1. siječnja 2026. godine Bosna i Hercegovina i njezini izvoznici u sektoru cementa, čelika, aluminija i energetike naći će se pred ozbiljnim izazovima – stupanjem na snagu europskog CBAM-a (Carbon Border Adjustment Mechanism), mehanizma koji uvodi carinu na ugljikov dioksid uvezene robe. Iako će stvarni efekti biti poznatiji nakon što EU u lipnju završi reviziju regulative, već sada je jasno da je poruka Europe glasna i jasna – dekarbonizirajte ili izgubite konkurentnost.

CBAM ima dva osnovna cilja: zaštitu europskih proizvođača koji plaćaju trošak emisija CO₂ i motivaciju svojih ekonomskih partnera, uključujući BiH, da pokrenu ozbiljan proces dekarbonizacije. Dok se neke industrije – poput čeličana i cementara – već suočavaju s povećanim troškovima i neizvjesnom budućnošću, sektor obnovljivih izvora energije, a naročito solarna energija, otvara vrata novim prilikama.

Solari kao odgovor na CBAM

BiH posjeduje značajne prirodne potencijale za korištenje solarne energije, osobito u Hercegovini i dijelovima Tuzlanskog kantona. Međutim, razvoj ide sporo – najčešće zbog nedostatne zakonske regulative i nepostojanja jasne državne strategije.

"Imamo tri tipa solarnih elektrana – one za tržište, one za potrebe firmi i one koje bi građani trebali instalirati na krovove. Nažalost, samo prve dvije kategorije funkcioniraju, dok su građani i lokalne zajednice još uvijek zakonski zakočeni," navodi stručnjak za energetiku.

U situaciji gdje termoelektrane, osobito one na ugalj poput TE Stanari, postaju sve manje konkurentne zbog visokih CO₂ naknada, solarna energija postaje ne samo održiva opcija – već i ekonomska nužnost.

Poseban problem predstavlja stanje termoelektrana u Republici Srpskoj, koje su pod dodatnim pritiskom zbog loše poslovne politike i raznih nepravilnosti vezanih za nabavku uglja. TE Ugljevik je značajan dio godine bio van funkcije zbog nedovoljnog i lošeg kvaliteta uglja, a slično se događa i s TE Gacko. Osim tehničkih i organizacijskih problema, obje elektrane dodatno su opterećene međunarodnim arbitražama: RS je već izgubila arbitražni spor sa Slovenijom za TE Ugljevik i sada mora plaćati odštetu, dijelom u novcu, a dijelom kroz buduće isporuke električne energije. Hrvatska, koja je učestvovala u izgradnji TE Gacko, pokrenula je sličnu arbitražu – po istom principu kao i Slovenija – i s velikom je vjerovatnoćom da će i taj slučaj izgubiti.

Da stvar bude gora, mimo pažnje javnosti prošla je izjava direktora Elektroprivrede RS, koji je priznao da RS već nekoliko mjeseci uvozi značajnu količinu električne energije – i to iz kreditnih sredstava. Drugim riječima, nema novca, energetski sistem ide ka kolapsu, a jedino što se događa je novo zaduživanje.

Investicija koja se isplati

Trenutno je u BiH instalirano oko 600–700 megavata solarne energije, dok je nacionalni plan do 2030. postaviti najmanje 1.200 megavata. Ako uzmemo u obzir sve potencijale – i tržišne, i energetske, i društvene – taj cilj nije samo realan, već i neophodan.

"CBAM bi mogao biti okidač koji će konačno pokrenuti širu solarnu tranziciju – od industrijskih hala, preko škola i bolnica, sve do privatnih kuća. Potrebna je samo politička volja i ažuriranje zakonskih okvira," ističe sugovornik.

Izazov ili prilika?

CBAM se često percipira kao prijetnja – ali to je samo polovica priče. On je, zapravo, poziv na buđenje. BiH može izabrati – ostati zaglavljena u zastarjelom energetskom modelu ili iskoristiti trenutak za skok u budućnost. Solarni paneli na krovovima nisu samo simbol energetske tranzicije – oni su konkretan korak ka većoj energetskoj neovisnosti, zaštiti okoliša i dugoročnoj ekonomskoj održivosti.

U vremenu kad cijene energije variraju, a zahtjevi tržišta postaju sve rigorozniji, investiranje u sunce može biti najpametnija odluka koju BiH donese.