Počela je kasno, ali su rezultati došli jako brzo. Od trenutka kada je odvozila svoju prvu međunarodnu utrku u Vodicama, gdje je osvojila 7. mjesto i svoje prve UCI bodove. Bio je to sjajan rezultat na zvaničnoj UCI ranking listi za svjetsku biciklističku federaciju, u ženskoj kategoriji za brdski biciklizam.

Nakon što je osvojila svoje prvo Balkansko prvenstvo u biciklizmu u Makedoniji, Lejla je je potpisala i svoj prvi profesionalni ugovor s turskim klubom Salcano. Njen prvi profesionalni ugovor koji je potpisala za turski tim Salcano podrazumijevao je da vozi utrke koje vozi i ostatak tima zahtijevajući da se uklopi u timsku strukturu. Tada nije imala opciju da bira bicikl koji želi da vozi i to joj je bilo ogromno iskustvo.

"Bila sam posvećena biciklizmu u tolikoj mjeri da ništa drugo postojalo, nikako. Jesam li nešto propustila u životu? Mislim da sam puno više dobila. jer mislim da je privilegija baviti se sportom uopće, pogotovo u BiH. Neke stvari sam prošla što netko tko se nije bavio sportom neće proći. Moram da kažem da nisam bila neki tipični vršnjak, nije mi bilo zanimljivo da izlazim, ni da se družim s ljudima. ne mogu reći da sam introvert, mogu reći da sam čudna. Mislim da će te tako jednako reći ne samo za vrhunskog sportaša, već i za osobe koje su posvećene sportu u jednakom obimu. Uzmete recimo primjer nekog triatlonca, u Mostaru ih ima dovoljno, drugačiji su i tom smislu ja sam drugačija u odnosu na svoje vršnjake", reći će Lejla između ostalog u razgovoru.

U brdskom biciklizmu nije dozvoljeno mijenjanje bicikala tijekom utrke, ali je dozvoljena zamjena svih dijelova bicikla u tehničkoj zoni trke osim rama. Tako da njen trener i suprug Amar mora uvijek sa sobom nositi sve rezervne dijelove bicikla čak i na vrhove planina što zna biti logistički vrlo zahtjevno. Ove godine je Lejla na biciklu prešla nekih 25.000 kilometara.

"Imala sam godine u kojima sam prelazila i više, puno toga ovisi na kojem terenu vozite. Naravno na brdskom biciklizmu ćete proći puno manje nego na cestovnom. Prije neke dvije godine sam puno više vozila cestovne bicikle, mislim da sam tada prešla 30.000 kilometara. Utrke su se produžile, mi smo moral raditi dodatno na izdržljivosti, tada da sam tada vozila više kilometara, ali kilometraža kao brojke, to je samo jedan podatak u moru."

O tome koje su za Lejlu najgore staze, kaže:

"Za mene je najgora staza ona ravničarska, na kojoj nema ništa tehnički teško. Ja sam netko tko briljira u najgorim uvjetima, u svakom smislu. Zašto? Zato što u takvim utrkama slavim glavom. Ja ne mogu reći da sam najbolji biciklista, nego da sam najmudriji, najinteligentniji. I onda ja koristim teške uvjete da bi slomila svoje protivnice. I onda kada su uvjeti idealni, kada je ravničarska staza, kada nema ništa tehnički teško, ni uz brdo ni niz brdo, tada je većina karata izuzeta iz mojih ruku", naglašava Lejla.

O svojim najdražim pobjedama, najtežim utrkama, najvećim greškama, ali i ostvarenim u svijetu brdskog biciklizma, ali i o nekim

drugim stvarima poput magistarskog studija iz oblasti sportskog prava, razgovarali smo Lejlom Njemčević u 64. izdanju PODCASTA SPORT CENTAR portala Bljesak.info.