Počeo je igrati sredinom osamdesetih godina. Bio je član jedne sjajne generacije sarajevske Bosne koja će se 1990. godine probiti do polufinala Kupa Koraća. Adis Bećiragić se pokušavao izboriti za svoje mjesto u ekipi, konkurenti na poziciji playa su bili Zdravko Radulović i Radenko Dobraš.

Nakon služenja vojnog roka u Mostaru, Bećiragić je prednost dao fakultetu, košarka je pala u drugi plan. Bio je spreman prekinuti karijeru. Onda je Radulović otišao u Cibonu, Dobraš u NCAA ligu, pa se ukazala prilika. Ipak, raspad države, Adis Bećiragić je dočekao kao košarkaš Zenice.

"U ratu svake sekunde možeš poginuti. Kako je vrijeme je prolazilo, polako ulaziš u taj neki ratni mod, svaka naredna minuta je bila bonus. I onda ti netko dođe i kaže: "Idemo na Eurobasket za tri mjeseca". Ma daj, tko živ tko mrtav za tri mjeseca. Međutim, to smo dočekali, nekih godinu dana od početka rata. Toliko puta smo pričali o tom izlasku i svaki put kada pričaš o tome ponovo proživljavaš. Iz ovog ugla je to sve drugačije, međutim ti kad živiš rat, smrt, granate, ranjavanje, snajperi, to postaje nešto normalno. Idemo do Dobrinje da prođemo tri snajperske linije, mjesta koja su pod granatama. Onda čekaš noć. Nekoga su uhvatili na pisti, nekoga nisu, sjećam se Samir Avdić je pao na pisti, ja sam ga samo preskočio, poslije mi je bilo nezgodno".

Reprezentacija je igrala na Mediteranskim igrama, pa je onda morala proći kvalifikacije u Poljskoj. U međuvremenu je Adis na jednoj od pripremnih utakmica dobacio nekome nešto na tribinama, Mirza Delibašić ga je odlučio izbaciti iz ekipe. Bez obzira na to što je roster bio mali, što nije bilo igrača koji bi mogli zamijeniti Bećiragića. On je uglavnom sjedio na klupi, bez minuta na parketu. Silom prilika, zaigrao je protiv Švedske. BiH je završila na osmom mjestu, Bećiragić je karijeru nastavio u Turskoj iz Italije, gdje su se reprezentativci zadržali po povratku s Eurobasketa.

Kasnije će kao igrač zaigrati još dva puta na Europskom prvenstvu. U Španjolskoj i Francuskoj. U Francuskoj je 1999. godine, bio jedan od tragičara, u završnici dvoboja protiv Italije.

"Ja sam ušao protiv Italije u zadnje tri minute, sudac mi je svirao prekršaj u napadu, kasnije smo izgubili jednu loptu. Ja često kažem kako sam ja Bogdanu Tanjeviću sredio titulu prvaka Europe. Tako je to. Ljudi pamte one loše stvari, jednu, dvije, lako zaboravljaju sve ono dobro što si napravio prije ili poslije toga.

Osmo mjesto iz 1993. godine je i dalje najbolji rezultat muške košarkaške reprezentacije BiH. Iako je bilo prilika, iako se na svakom sljedećem očekivao taj iskorak, reprezentacija nije prošla u drugi krug.

"I dok sam igrao, pa evo sada kada sam na klupi, nekako uvijek je nedostajala jedna lopta. Mi smo imali kvalitetu, borili smo se, ali je uvijek nedostajalo ono nešto. Igrali smo protiv jakih protivnika, igrali smo dobro, toliko propuštenih prilika. Ništa, zato ćemo tu jednu loptu kupiti pa je sa sobom nosimo na naredni Eurobasket."

O tome što je potrebno za jedan dobar rezultat, kako je raditi na Kosovu, kojoj skupini trenera Adis pripada, školovanju uz Delibašića, Tanjevića, Bobbyja Knighta, pričali smo izbornikom reprezentacije BiH na manje od dva mjeseca prije početka još jednog Eurobasketa 2025. U 63. izdanju PODCASTA SPORT CENTAR portala Bljesak.info.