Rezultati po autoru: Boris ČERKUČ

Priznali mi to ili ne, svi imamo crva u glavi, koji se hrani svakodnevno. I to ga hranimo mi sami, svojom vlastitom rukom, smješkajući se dok on proždire ono malo čovjeka u nama.

Ne znam koje već po redu izbore slušam kako je vrijeme za promjene, a odavno nisam sigurniji kako ni ovaj put promjene neće doći. No, nikad me nije bilo manje briga zbog toga.

Možda je poneki naivčina još i gajio neku nadu, ali u ovom trenutku posve je jasno da je kampanja svedena još jednom na najsiroviju varijantu – mi i oni. I koliko god da vam se pred očima prikazuje boja i opcija, uvijek završi na crno – bijelom.

Preživjeli ste 2008. godinu, je li tako? Preživjet ćete onda i ovu, a i iduću godinu, akobogda i još puno njih, pogotovo ako me pitate zašto baš 2008.?

Sjećate li se starog hita YU Grupe, onog o leptirima koji iznova u istom krugu napadaju vazda istu uličnu svjetiljku, koja ih na kraju sprži u svom sjaju, kojim ih je privlačila? Eh, kakvi levati! Leptiri, ne YU Grupa.

Još uvijek je živ!

Iako tamo odem puno rjeđe od prosječnog Mostarca, smatram kako je Mepas Mall objekt koji je potpuno promijenio grad. Uostalom, zamislite da ga nema, da je ondje još uvijek ono što je prije bilo, i mislim da vam je samo to dovoljno.

Zlatna, čudesna, nevjerojatna Lana Pudar radi dvije stvari istovremeno. Pobjeđuje protivnike i nadilazi okolinu iz koje dolazi. Mislim da je krajnje vrijeme da se, Lani u čast, pobrinemo za tu okolinu.

Tko god misli da je uređen sustav ikada ovdje bio iznad veza i poznanstava, vara se grdno. To ne znači da je sve crno, ali ponekad, eto, bolno se prisjetimo kako stvari stoje.

Digitalna transformacija Balkana samo je promijenila nijanse, a princip je vazda isti. Umjesto nekadašnjih stadionskih spektakularnih konvencija, sada glasno sudjelujemo u procesu iz tišine vlastitog doma.

Eto, i to je prošlo. Dobro, barem za sada. Život, kao što sam ovdje stotinu puta napisao, ma koliko vam obećavali kaos i nerede, preokrete i prelazak crvene linije, ide dalje svojim tokom. Išao je, ruku na srce, čitavo ovo vrijeme.

Umjetnik mora biti zdrav. To znate, zar ne? Ako mene pitate, ne samo umjetnik. Svi moramo biti zdravi.

Ako sve bude kako je planirano, sporna imena šest ulica u Mostaru otići će u ropotarnicu povijesti i vjerujem da će malo tko, osim možda stanovnika samih tih ulica, uskoro uopće pamtiti ta imena. Past će zavjesa na predstavu, ali cirkus se nastavlja.

Uštinem se tu i tamo, samo da vidim je li sanjam. Ljudi su sami od sebe počeli širiti katastrofične najave jeseni. A nakon što te uvjere u tešku jesen, kažu kako odoše na more jedno desetak dana.

Izmjena nekih naziva ulica u Mostaru eventualno može biti politička ili tomu slična zadovoljština, ali pravi napredak doći će onog trenutka kada se uvede opći red i u nazive i u numeraciju, gdje godinama u gradu vlada opći kaos.

Ako je suditi po trendovima prodaje i planovima proizvođača, neke karoserijske verzije uskoro više nećete moći kupiti. Među njima i one donedavno jako popularne. Tako da će uskoro i svakodnevnica na ulicama postati vizualno drugačija.

Jesmo li opet izvisili na vratima EU zato što nas mrze, što nas je opet zajeb'o sudija, ili što smo tek pitom pas avlijaner pred vratima, koji nit' laje, nit' ujeda, a nit je za uvest' u kuću?

Začuđujuća je temeljitost kojom je i ovaj put opet sve vraćeno na početak, na šablon. Sve drugo me zapravo uopće ne čudi. Osim, možda, činjenice da nekoć nije bilo ovako. A moglo je biti.

Navučeni na politiku zapravo i ne kužimo da smo postali Gollumi. Znamo da nas ubija, ali i dalje ne damo da nam uzmu ono zašto se odavno nismo ni pitali je li vrijedno?

U zadnje vrijeme kad vidim nekoga da prelazi cestu na zebri, prvo pogledam nosi li pametni sat. Kad brojiš korake, uvijek ideš okolo, zaobilaznim putem. A zebra je, znamo već, svakom Mostarcu vazda bila duža ruta.

Nekoć davno, ne pamtim od koga, čuo sam izreku kako je čovjeku puno lakše kad su kriva nebesa, a ne ljudi, od krvi i mesa. I ta izreka mi se vraća, s vremena na vrijeme, k'o bumerang, točno da pogodi uvijek na pravo mjesto.

Nekoć su ferijalci govorili – upoznaj domovinu da bi je više volio! Koliko predrasuđujemo, koliko (ne) znamo ovu zemlju, njene ljude, koliko (ne) putujemo – toliko se i volimo!

Često kažem kako nemamo nikakvu strategiju, ali ipak se tu i tamo pojavi neka, poput mostarske Strategije razvoja 2022-2027 od neki dan. Imamo i mi konačno, nakon dugo vremena, opet Prvu petoljetku!