Povratak u budućnost

Vizija budućnosti mog rodnog grada čija me ljepota hipnotizirala, ulice odgojile, a ljudi razočarali, odavno mi se vrzma po glavi. Onaj mali dječak što čuči u meni kao da se još igra "kad ja budem veliki" igre. Pa ga u noćnim šetnjama pustim mostarskim ulicama pustim da slaže svoje kockice kako god želi. A ima mali šlifa za to... ne biste mi vjerovali!

No nikad ni s kim nisam pričao o tim njegovim igralištima mašte do ovog trenutka. Jer znate i sami kakva je situacija u Mostaru - ili se priča o prošlosti i kako je tamo sve super bilo ili se priča o sadašnjosti pa se čir na čir niže. Budućnost je veća tabu tema od pobačaja, istospolnih brakova i kučibabe skupa. Ako je netko kojim slučajem i spomene, recimo svojim roditeljima, naići će na sumornu, sivu i brutalno negativnu sliku iste temeljenu na njihovom na uzaludnom prolijevanju krvi za vrijeme rata i možda još uzaludnijem pišanju krvi nakon rata.

Ali mog balavca boli uvo za to. Ne misli on nigdje seliti niti se pridružiti crnom i kukavnom kolu njegovih sugrađana - pesimista i kukavica. On ima plan.

Autocesta je napokon prohujala. Sad si za tili čas u Sarajevu, a put na more nikad nije bio brži. Ruku na srce, valja kehnut' nekih 15-20KM za pristojan izlet, ali bar je fin osjećaj voziti svoje 20 godina staro auto po novom asfaltu. A da ne pričam koliko ta "vijugava žuta linija" znači za posao u gradu. Roba se napokon može isplativo kotrljati i na gumenim točkovima. A dok krstariš tim novim betonskim čudom pogled ti oduzima dah. Oko tebe vjetrenjače s jedne, a predivni hercegovački krš s druge strane. Bolji doživljaj nego lutanje kroz Austriju.

Pruga se rastegla još malo. Iz Čapljine imaš vezu za Crnu Goru, a Crnogorci će to već produžiti dalje. Napokon i u Budvu možeš otići za normalnu sumu, a i našem turizmu pomaže pretovariti dio crnogorskih turista u naš biser od grada.

Zračna luka Mostar se napokon oslobodila političkih i poslovnih pritisaka Dubrovnika i Sarajeva te potpisala je ugovor sa Ryanairom i EasyJetom. Jeftinih letova k'o u priči. Istambul, Dublin, Pariz, London, Prag, Madrid, Budimpešta, Rim. Naravno, sletjet ćeš miljama daleko od centara tih gradova, ali presjedanje po sredstvima javnog prijevoza ovih metropola će ti biti drago poput jutarnje erekcije (isprike onima koji ne mogu pronaći snagu ove metafore). Jer ti si doletio tu iz MOSTARA. Međugorski turisti, dalmatinski turisti, turisti željni istraživanja ovog gotovo nepoznatog dijela Europe, dijaspora, investitori i filmske zvijezde. Svi će oni slijetati u - MOSTAR.

Urbanistički plan grada je napokon uređen. I to zahvaljujući stručnim ljudima koji su dobili taj posao bez obzira na rodbinske, vjerske ili etničke veze. Zvuči čudno da se tako nešto zapravo dogodi, ali treba imati na umu da "kumče iz Hamzića" koje je tek završilo turističku školu ne može riješiti ovakav zadatak. Naročito imajući na umu pritisak Mostaraca i Mostarki da se to napokon realizira.

Naplata parkinga je uvedena već odavno i savršeno funkcionira. Nogostupi su rasterećeni za šetanje. Sada mame u kolicima ne trebaju više računati koju će rutu uzeti kako ne bi morali zaobilaziti bezobrazno velike i sjajne automobile lokalnih kauboja. A izgradila se i obilaznica. Nema više šlepera kroz Liska ulicu koja je sada, nakon što su preselili mezarje/groblje na doličnu lokaciju, dobila i svoj vlastiti park. Ništa posebno. Nekoliko klupa, rasvjeta i jedna fontana u centru. I kip Aci biciklisti na dnu parka.

Ceste još uvijek imaju rupe na "strateškim" mjestima, ali je barem kanalizacija uređena tako dobro da čak ni Omladinska ulica više ne popliva čim malo jača kiša padne. Nije to bio posebno skup projekt, ali je donio mnogo dobrih stvari za grad.

Stari grad i okolica su sada prilagođeni turistima. Znakovi zabrane parkiranja i zaustavljanja automobila su na svakom koraku, a policija marljivo kažnjava prijestupnike. Grad je bogatiji i za još dva vrhunska hotela - hotel Ruža i hotel Neretva. Ruža se lijepo uklopila u ambijent usprkos velikim polemikama, a obnovljeni hotel Neretva je vratila Mostaru barem dio prijašnjeg šarma.

Sve stambene zgrade na Bulevaru i u Šantićevoj su obnovljene. I to, pazi, obnovljene tako da se ne skuplja vlaga na svakom ćošku stana, ne diže se parket nakon 3 mjeseca od useljenja i nema razbijenih prozora i išaranih fasada. Dobro, ima pokoja išarana fasada, ali ne možeš baš idilu očekivati, zar ne? A kad smo već kod obnovljenih zgrada, Glavna ili Titova ulica je puna skela i onih domišljatih jumbo reklama preko tih skela. Ispod njih se marljivo radi. Grad je odlučio dovesti vrhunske restauratore da vrate puni sjaj svakoj zgradi - od Šarića Džamije pa sve do željezničkog kolodvora. Da, samo željezničkog. Autobusni je sada samo jedan. Tamo kod Kartinga. Skontali su napokon da im je lakše tako rasporediti posao uslijed povećavanja obujma prometa. Željeznički kolodvor je proširen i moderniziran pa napokon možeš razumjeti šta ti priča onaj čiko na razglasu. A o modernom autobusnom kolodvoru, u sklopu kojeg je i studentski dom, ne treba trošiti ni riječi. Oduzima dah svakom turistu koji na njega kroči.

Valja spomenuti još dva dijela grada koja su dobila potpuno novo ruho. Lenjinovo šetalište je sada stvarno šetalište. Ako idete od Rondoa, s lijeve strane su vam suvenirnice, kafići, trafike, slastičarne i par punktova za kestenje, kukuruz i šećernu vunu. S lijeve strane, ako idete od super uređenog Španjolskog trga sa šahom i svim figurama na broju, su Stara gimnazija i nova Sveučilišno-Univerzitetska biblioteka. Glasine kruže da su ovi sa Sveučilišta pristali na termin biblioteka ako se "Sveučilišna" stavi ispred "Univerzitetske". Kompromis zlata vrijedan s obzirom da je to sada potpuno restaurirana zgrada s milijunima naslova, modernom 24 sata otvorenom čitaonicom i kompjuterskom salom. Na mjestu gdje je bio Kantarevac je napravljena omanja dvorana koju koriste omladinski pogoni košarkaških, rukometnih, malonogmetnih, odbojkaških, atletskih, badmintonskih, stolnoteniskih i raznih drugih klubova u Mostaru. Za seniore je rezervirana ona velika dvorana pored Ere. Ali doći ćemo i do nje.

Malo niže niz Lenjinovo šetalište ćete naći Kulturni centar Mostar. Smješten je na onoj velikoj parceli za koju sa svaki normalan čovjek u godini 2011.toj čudio zašto još uvijek stoji zapuštena i neiskorištena. U centru su dvije kazališne dvorane, multimedijalna sala, velika kino-dvorana za malo alternativnije filmove te izložbena galerija. U podrumu centra ćete naći najbolji i još uvijek jedini jazz klub u Hercegovini u kojem se odnedavno održava dio izvedbi sa Sarajevo Jazz festa, a u planu je i početak JazzMo festivala, popularno zvanog ĐesMo.

Drugi, spomena vrijedan dio grada, je novi užurbani centar Mostara. Brodomerkurov tržni centar već odavno solidno posluje ponajviše zahvaljujući vikend kupcima iz Hrvatske, čitave Hercegovina i Bosne. Pored njega se šepiri prelijepa moderna dvorana u kojoj će idući mjesec gostovati Coldplay. Prekoputa dvorane je dovršena katedrala koja nema ogromni zvonik, ali imponira i zadivljuje svojim smjelim dizajnom i toplim okruženjem. Zgrada federalne vlade je proširena i dotjerana. Sva ministarstva sada imaju mjesta u njoj. Odmah iza nje je islamski centar koji je dostojna konkurencija katedrali. A nijedan ni drugi objekt se ne dižu do nebesa već pružaju utočište onima koji ga traže.

Staklena banka je srušena. Na njenom mjestu se sada nalazi novi, moderni Omladinski dom sa milijun različitih sadržaja za mlade ljude Mostara, ali i za mlade turiste koji dolaze posjetiti naš grad. Info centar, kino-dvorana, izložbeni prostor, glazbeni studio s dvije sobe za probe bendova, multifunkcionalna sala, centar za iznajmljivanje bicikala, koncertna dvorana, plesni studio, dvorana za sportski penjački klub s umjetnom indoor stijenom, omladinski hostel, studentski pub u podrumu i još mnogo različitih klubova, omladinski organizacija i udruženja. Dosta je vala banaka.

E, da, nisam vam spomenuo. Sveučilište i Univerzitet u Mostaru su napokon proizveli dovoljan broj mladih sposobnih profesora i asistenata da se na predavanja ide s užitkom. Kampus u Sjevernom logoru izgleda fenomenalno, a onaj na Sveučilištu su proširili i dodatno poboljšali. Nažalost, nema više Vojničkog igrališta, ali košarkaški tereni i betonska nogometna igrališta se sada mogu naći u svakom drugom kvartu grada u dvorištima zgrada. Tako da nije belaj. Što je najbolje, sveučilište i univerzitet se više ne preklapaju potpuno u ponudi fakulteta. Jedan je ekonomski fakultet i jedan je pravni fakultet. Jedan je i medicinski fakultet, a postojeće duplikate su pretvorili u nove fakultete prilagođene modernom tržištu rada. Naime, sada se u industrijskoj zoni Mostara proizvode dijelovi za talijanske i njemačke proizvođače automobila. Ništa posebno. Presvlake za siceve, dijelovi šasije i još ponešto. Ali treba imati radnu snagu i za to. Pored toga, par tvornica sastavlja dijelove za nekoliko kompjuterskih kompanija. Isplati se strancima. Prijevoz je jeftin zahvaljujući novoj autocesti, pruzi i modernom aerodromu, a radna snaga jeftinija nego drugdje u Europi. Također, lagano se počinju investirati i domaće pare u industriju. Ponajviše na laku industriju orijentiranu na zeleni način poslovanja. Zeleni kao ekološki prihvatljiv, a ne kao fokusiran na profit. Tako da Mostar žudi za novim kadrom radne snage.

Stadiona su još uvijek dva. Onaj u Vrapčićima je dobio napokon pristojan izgled s tribinama za primiti 25.000 ljudi. Stadion Pod Bijelim Brijegom je proširen modernom tribinom na istoku, a navijačke grupe su preusmjerile svoje snage s fizičkih obračuna po ulicama na nevjerojatne koreografije na tribinama. Priča se čak da sada navijači Sampdorije i Borussije iz Dortmunda dolaze na "obuku" u Mostar. Vidio sam neki dan organizirani izlet vrtića na utakmicu.

Golf terene još nemamo. A i koji će nam ku**c?