Slijedi li nakon dieselgatea i cobaltgate?

Prema pisanju Reutersa od petka, Volkswagen (za kojim se još vijori „dieselgate“ afera u kojoj je otkriveno da su deklarirane vrijednosti emisije štetnih plinova iz dizel-vozila bile fabricirane i čak su automobilska računala svjesno bila namještena tako da varaju na eko-testovima na tehničkim pregledima) sada traži pouzdanog dobavljača kobalta na dulji rok.

Za one koji možda ne znaju, kobalt je ključan sastojak litijskih baterija kojega, zapravo, ne treba mnogo, ali omogućava izradu baterija daleko veće energijske gustoće nego kad ga nema.

Problem, pak, s kobaltom je da spada u rijetke i sada strateške elemente koji se primarno, oko dvije trećine svjetske proizvodnje, rudari u DR Kongu, jednoj od onih država kojoj je isticanje „demokratskog“ u imenu siguran znak da od demokracije nema ni „d“, ali možda aspirira u tom pravcu. Ponekad.

Problem s kongoaškom rudarskom industrijom, posebice ovom kobalta i drugih rijetkih metala je da se radi mahom o robovskom radu djece, njih barem 40.000 prema podacima UNICEF-a. Za težak rad u rudnicima kobalta koji je neurotoksičan, a obično je povezan i s drugim toksičnim elementima i mineralima, djeca-rudari bivaju plaćeni oko 1-2 dolara dnevno, a nekada i – ništa.

Prema Reutersovoj vijesti, VW-ov poziv za sklapanje ugovora je sročen tako da je jasno da tvrtka ne namjerava kupovati kobalt nastao kao plod dječjeg i robovskog rada, ali tome ne treba pridavati neku stravično veliku težinu, javlja Bug.hr.

Naime, prošlogodišnji članak Washington Posta na tu temu jasno pokazuje kako velike i poznate svjetske tvrtke svjesno kupuju robovskim radom izrudareni kobalt od posrednika, a ne direktno od rudarskih kompanija koje koriste robovski rad za eksploataciju ovog materijalai pretvaraju se da ne krše etičke norme koje nominalno postavljaju u vlastitom poslovanju.

Iako kobalta ima i u drugim zemljama – Rusija, Kanada, Kina, Australija – trenutno je ogromna većina svog kobalta u litijskim baterijama upravo kongoanskog, robovskog porijekla.

Može li se uopće dobiti ovaj metal u komercijalnim količinama iz DR Konga na bilo kakav etički način, a bez političkog rješavanja dugogodišnje krize koja tamo vlada?

Vrlo teško, a s obzirom da VW najavljuje ogromne količine baterijskih električnih vozila (tri milijuna komada do 2025. godine) za koja bi mu trebala od 24 do 36 milijuna kilograma kobalta (24-36.000 tona) od kojih će barem jedan dio sigurno dolaziti iz kongoanskog robovskog dječjeg rada jer odatle, naime, dolazi većina rudarenog kobalta.

Možda nas u idućih deset godina čeka „cobaltgate“, koji se ionako trebao odavna dogoditi jer plodove dječjeg robovskog rada ionako svakodnevno koristimo u mobitelima u prijenosnicima.