Sindrom kroničnog umora bolest je modernog doba: Posebno je opasan u vožnji!

Umor utječe na svakodnevni život, može biti simptom mnogih bolesti, osjećaju ga svi, no kad umor postaje zdravstveni problem HAK Revija upitala je Jelenu Rakić Matić, dr. med. spec. obiteljske medicine iz Doma zdravlja Zagreb Zapad.

Za početak objasnila je što je zapravo umor.

''Umor je stanje kad osoba osjeća snažnu potrebu za odmorom i ima tako malo energije da je pokretanje i održavanje aktivnosti teško. Umor se najčešće kao normalna pojava javlja uslijed nedostatka sna, nakon intenzivne fizičke aktivnosti i/ili nekih stresnih događaja. Umor nas zabrinjava kad dugo traje, ne prolazi nakon odmora te ako se povećava i razvija nakon aktivnosti koje prije to nisu uzrokovale. Svakako treba razlikovati ono što pacijenti smatraju kroničnim umorom od onoga što mi liječnici dijagnosticiramo kao sindrom kroničnog umora i za koji postoje točno određeni kriteriji koje pacijent mora zadovoljiti da bi mu se postavila takva dijagnoza. Da bi se dijagnosticirao sindrom kroničnog umora, tegobe moraju trajati dulje od šest mjeseci, vodeći simptom je malaksalost (a nije posljedica nekog trenutačnog napora), koja ometa svakodnevne aktivnosti uz pojavu bolova u mišićima i trbuhu, bolova u zglobovima bez otoka i osjetljivosti, smetnje koncentracije, neosvježavajućeg sna, a uzrok je nepoznat. Kao takvo, to je rijetko stanje. Do kliničke slike kroničnog umora mogu dovesti i poremećaji mentalnog zdravlja poput depresije te nuspojave nekih lijekova. Puno je češće ono što šira javnost smatra kroničnim umorom i na što se pacijenti žale, a pod tim umorom smatraju neispavanost, neraspoloženje, umor nakon duljeg fizičkog napora, dugotrajnu izloženost stresu na poslu i slično'', objašnjava Jelena Rakić Matić.

Važno prepoznati simptome

Važno je na vrijeme prepoznati simptome, je li riječ o umoru, kroničnom umoru ili je samo riječ o pospanosti i kako utječe na naš organizam.

''Umor se može manifestirati u vidu smanjene energije, osjećaja da nam mišići ne rade optimalnom snagom, pa čak i bolovima u mišićima. Ujedno, umor se manifestira kao smanjenje kognitivnih sposobnosti tijekom umora, smanjenje koncentracije i fokusiranja na zadatke i aktivnosti, odnosno odsustvom pažnje. Kod umora možemo primijetiti i suhoću očiju, pospanost, bezvoljnost itd. Umor se manifestira na razne načine, svatko od nas ima svoje kapacitete kojima se nosi s umorom te vrsta umora, odnosno način na koji se on manifestira ovisi i o njegovim uzrocima (fizički rad, sportska aktivnost, gledanje u ekran, dugotrajna izloženost stresorima…). Iako se vrlo često laici koriste izrazom “kronično sam umoran”, ta dijagnoza kao takva vrlo je specifična. Sindrom kroničnog umora (SKU), odnosno mialgični encefalomijelitis (ME) bolest je modernog doba, karakterizirana neobjašnjivim, dugotrajnim i iscrpljujućim umorom koji se pogoršava i nakon minimalnog psihičkog i/ili fizičkog napora koji ne prolazi nakon odmora. Umor i malaksalost popraćeni su simptomima lokalizirane i/ili generalizirane boli u mišićima i zglobovima, poremećajima sna, glavoboljom, smetnjama koncentracije i pamćenja, bolovima u abdomenu itd. Tegobe su toliko izražene da znatno reduciraju, a kod dijela oboljelih i potpuno, radnu sposobnost, društvene aktivnosti i kvalitetu svakodnevnog života. Nasreću, kronični umor kao takav, odnosno kao službena dijagnoza je rijedak i potrebni su duga te široka dijagnostička obrada kako bi se postavila ta dijagnoza. Uz navedeno, “uvjet” je da tegobe u kontinuitetu traju minimalno šest mjeseci. Ono što se vrlo često naziva kroničnim umorom među laicima zapravo nije kronični umor kao dijagnoza već je obično u sklopu neke druge bolesti, mentalnih poremećaja ili nuspojava nekih lijekova i liječenja. Puno je češći “akutni” umor, a kroničnim smatramo tegobe koje dulje traju, uslijed već gore navedenih poremećaja. Ne smijemo smetnuti s uma da je umor vrlo individualan, odnosno subjektivan osjećaj te svatko od nas na različite načine opisuje umor, nosi se s njim i od osobe do osobe je kad prelazi iz akutnog u kronični'', ističe doktorica.

Umor može upućivati na neke bolesti, a doktorica Rakić Matić savjetuje kako ga suzbiti ili eventualno liječiti.

Fjaka i medicinsko objašnjenje

''Najčešće govorimo o umoru u sklopu mentalnih poremećaja, umoru kao simptomu opstruktivne apneje u snu, hipotireoze, anemije, celijakije, onkoloških bolesti… Umor se može javiti i u trudnoći, ali i kod oboljelih od šećerne bolesti, bolesti bubrega i srčanih tegoba. Svatko od nas najbolje zna svoje granice pa je tako i s umorom. Pravilna prehrana, dovoljan unos tekućine, umjerena tjelovježba za one koji rade sjedilačke poslove, dovoljna količina odmora u danu za one izložene težem fizičkom naporu, dovoljno sna, smanjena konzumacija alkohola ili drugih stimulansa. Naravno, ako postoji zdravstveno stanje koje je u podlozi umora svakako ga se mora liječiti jer je to jedan od preduvjeta da umor nestane, odnosno smanji se na prihvatljive, uobičajene razine.''

Kod nas je uvažen pojam “fjaka” koju osjećamo u vrijeme oko ručka, ali i taj osjećaj ima medicinsko objašnjenje. Naravno, umor uvelike utječe i na vozače te predstavlja opasnost na cesti.

''Popodnevni umor, tzv. fjaka zapravo je prirodna pojava, uzrokovana promjenama u cirkadijalnom ritmu, odnosno našem unutarnjem satu. U periodu između 13 i 16 sati imamo pad energije koji rezultira osjećajem umora, osjećamo se umorni, pospani, bez energije i koncentracije. Ako ne možete odraditi popodnevni odmor, možete si pomoći kratkom šetnjom, pauzom, razgovorom s kolegama, obitelji, prijateljima ili izbjegavanjem konzumiranja jednostavnih šećera koji će vam nakratko podići energiju, a onda je još više strmoglaviti. Umor predstavlja za vozača opasnost jer umorni vozač smanjene je koncentracije i fokusa na vožnju i situacije oko sebe u prometu. Također, uslijed umora može imati oslabljene reflekse za reagiranje u određenim situacijama te se i vrijeme reakcije produljuje'', upozorava dr. Rakić Matić.

Liječenje umora?

Upitali su doktoricu kako suzbiti umor i kad je vrijeme za eventualno liječenje umora? Odmaramo li se danas pravilno i što vi savjetuje kako se pravilno odmoriti? Je li dovoljan samo dobar san ili je potrebno više?

''Svatko od nas najbolje zna svoje granice pa je tako i s umorom. Pravilna prehrana, dovoljan unos tekućine, umjerena tjelovježba za one koji rade sjedilačke poslove, dovoljna količina odmora u danu za one izložene težem fizičkom naporu, dovoljno sna, smanjena konzumacija alkohola ili drugih stimulansa. Naravno, ako postoji zdravstveno stanje koje je u podlozi umora svakako ga se mora liječiti jer je to jedan od preduvjeta da umor nestane, odnosno smanji se na prihvatljive, uobičajene razine. Dobar i kvalitetan san samo je dio dobrog odmora. Pravilna i uravnotežena prehrana, dovoljan unos tekućine, pri čemu treba izbjegavati alkohol, napitke s kofeinom i zašećerene napitke. Boravak na svježem zraku, umjerena tjelesna aktivnost, smanjiti ovisnost o ekranima, posebno kod djece. Svatko od nas u konačnici zna što je to što ga odmara', zaključuje Rakić Matić.

U današnje vrijeme često se radi prekovremeno, mnogi čak i ne odlaze na zaslužene godišnje odmore zbog previše posla. I to, naravno, utječe na tjelesni, ali i psihički umor.

''Prekovremeni rad, rad na više poslova, bez odmora svakako utječe na psihofizičko zdravlje pojedinca i uzrok je umoru. Ako predugo traje svakako ostavlja posljedice na zdravlje, kako fizičko, tako i mentalno. Posebna vrsta umora je ona u sklopu tzv. sindroma sagorijevanja uslijed iscrpljenosti poslom, odnosno izloženosti dugotrajnom, pretjeranom stresu. I taj se umor može manifestirati kao svaki drugi, a potrebno je, osim uobičajenih metoda kojima se olakšava umor, u ovom slučaju poraditi i na samom izvoru, odnosno uzroku tog umora.''