Povijest boksa u Formuli 1

Od vremena kada je boks Formule 1 od ostatka staze dijelila tek jedna iscrtana linija, do današnjih dana koji su donijeli vrhunac razvitka tehnologije i sposobnosti momčadi, što za rezultat daje daleko veću sigurnost i minimalno vrijeme potrebno za zaustavljanje bolida, ovaj zanimljivi Red Bullov dokumentarac pokazuje nam korak po korak kako se procedura tijekom godina mijenjala, piše Dnevnik.hr.

Gotovo nam je nezamislivo da je slika koja prikazuje zaustavljanje bolida i do nekoliko minuta u rukama tek dva mehaničara, koji koriste primitivne alate poput čekića kako bi zamijenili kotač, u doba Juana Manuela Fangija i Stirlinga Mossa zapravo bila stvarnost.

Naravno da nam je takvo nešto neobično u usporedbi s onim što smo naviknuli gledati u sklopu današnjih utrka, a pomalo je i komična činjenica da je opušteni pristup u boksu čak dopuštao vozaču da izađe iz bolida i nakratko protegne noge. Sve to uz minimalnu količinu pozornosti usmjerenu na sigurnost, s obzirom na to da boks nikakvom fizičkom preprekom nije bio odvojen od startno-ciljne ravnice.

No, očito je da takav kaos nije mogao potrajati dugo, a adrenalin je po kratkom postupku ustupio mjesto strahu nakon katastrofe na utrci 24 sata Le Mansa 1955. godine, kada je jedan od Mercedesovih automobila uletio među gledatelje i uzrokovao smrt čak 83 pojedinaca. Tog trena, sigurnost na stazi postala je prioritet.

Takva se odluka u velikoj mjeri odrazila na Formulu 1 – utrke su postale kraće, a bolidi lakši i ekonomičniji, čime se potreba za boksovima eliminirala. Bolidi su se zaustavljali tek ako je to bilo neophodno, no to je ujedno značilo da su se šanse za dobrom pozicijom onoga koji je njime upravljao drastično smanjile u usporedbi s ostalima. Kao posljedica, napredak tehnologije u boksovima znatno se usporio.

Uslijedio je dugi period u kojem se izdvajanje bolida iz utrke izbjegavalo u svakom pogledu sve do 1980-ih, kada je veliki Gordon Murray, tada konstruktor za Brabham, došao na ideju da boks vrati kao sastavni dio utrka, ali i ne samo to – već, da ga koristi i kao alat za pobjedu. Taktika je dobila veliku ulogu, dok su vozačke sposobnosti pale u drugi plan.

Logika i brojke išle su u njegovu korist i on je na problematiku gledao čisto iz matematičke perspektive. Lakši bolid s manje goriva postići će bolje vrijeme po krugu, a ako je unutar dobivenog vremena moguće još zaustaviti bolid, na kraju utrke će se stvoriti dovoljna prednost. Osim toga, zaustavljanje u boksu pružat će priliku momčadi da zamjeni dotrajale gume. Teorija je bila na mjestu, no u praksi je to značilo da treba poduzeti brojne mjere kako bi se to zaustavljanje uistinu svelo na minimum.

Borba za pobjede putem logike i taktiziranja počela je. Kako to obično bude, svaki problem koji se pojavio doveo je do novog tehnološkog otkrića, kotačić se zakotrljao i daljnji napredak bio je nezaustavljiv, jasno uz dva koraka naprijed i jedan natrag. Više od jednog koraka natrag u slučaju zapaljenja bolida tijekom rutinske promjene goriva za vrijeme njemačkog Grand Prixa 1994. godine s Josom Verstappenom za upravljačem bolida Benetton-Forda. Srećom, osim spektakularne vatrene kugle, većih posljedica unatoč dramatičnim scenama nije bilo.

Iako, naravno, postoji želja da se incidenti u potpunosti eliminiraju, sve dok je ljudski faktor u igri to nije sasvim moguće. No, kao u svakom sportu, upravo je taj ljudski faktor itekako bitan i čini stvari zanimljivima.

Neka vrsta automatiziranog robotskog sustava u boksu vjerojatno je moguća, no gledatelje takvo nešto ne bi moglo fascinirati kao ljudska ekipa čija fenomenalna koordiniranost i istreniranost omogućuje nevjerojatna zaustavljanja u trajanju od tek dvije sekunde.

Danas te ekipe promatramo na televiziji i ne razmišljamo o desetljećima razvoja koja su prethodila i priči o boksu koji se pretvorio od opasnog kaosa do fantastično uigrane predstave, s tehnologijom kao pomoćnim sredstvom, no primarnim fokusom na pripremljenost momčadi. Zanimljivu priču i detalje o tome donosi Red Bull na svojim službenim stranicama.