Umro Silvio Berlusconi

Bivši premijer Italije Silvio Berlusconi preminuo je jutros u 86. godini.

Proteklih godina patio je od lošeg zdravlja. 2016. godine imao je operaciju srca, rak prostate te je opetovano priman u bolnicu nakon što se 2020. godine zarazio covidom.

Rođen je u Milanu, 29. rujna 1936. Bio je premijer s najduljim stažem od svih talijanskih premijera nakon drugog svjetskog rata i treći ukupno poslije Benita Mussolinija i Giovanija Giolittija od osnutka Italije. Bio je najbogatiji europski državnik, a i najbogatiji čovjek u Italiji.

Forza Italia

Rođen je u obitelji srednje klase, a nakon studija prava počeo se baviti građevinom. Postupno je stvorio Fininvest, medijsku kuću koja će s vremenom obuhvatiti sve najvažnije privatne TV i radijske postaje te novine u Italiji. Zahvaljujući tome, a i vezama sa Socijalističkom strankom i njenim vođom Bettinom Craxijem, postao je jedan od najbogatijih i najutjecajnijih ljudi u Italiji. Postao je i vlasnikom nogometnog kluba AC Milan, što mu je donijelo veliku popularnost širom Italije i Europe.

Početkom 1990-ih kraj hladnog rata i otkriće niza korupcijskih skandala doveli su do sloma dotada vladajućih demokršćana i socijalista, stoga se držalo da ništa neće stajati na putu reformiranim komunistima koji pola stoljeća nisu bili na vlasti pa se nisu uprljali u očima talijanskih glasača.

Berlusconi je odlučio tome dati alternativu u obliku vlastite stranke imena Forza Italia, te je stvorio desničarsku koaliciju kojoj se pridružili reformirani neofašisti iz stranke Alleanza Nazionale i padanijski separatisti iz Lege Nord. Ta je koalicija dobila izbore godine 1994. i Berlusconi je po prvi put postao premijer. Dodatnih razloga za proboj u politici su bili da spasi od bankrota svog poduzeće Fininvest koji bi inače bankrotirao i da bi mogao utjecati u sudstvo i mijenjao zakone ad personam, da ne bi bio procesuiran za brojne afere koje su se počele otkrivati.

Ostavka

Godine 1996. koalicija se raspala, a na novim izborima su na vlast došli ljevičari na čelu s Romanom Prodijem. Pet godina kasnije Berlusconi je ponovno dobio izbore kao vođa desnice te postao predsjednik vlade, a njegov je drugi premijerski mandat najduži u povijesti Republike Italije.

Berlusconi se istaknuo po neoliberalnoj ekonomskoj politici, zalaganju za europsko ujedinjenje ali i bliskim vezama s američkom administracijom Georgea W. Busha, kojeg je podržao u invaziji na Irak. Zbog toga, kao i zbog niza istraga o korupciji te izjava koje opravdavaju i veličaju fašizam, Berlusconi je jedna od najkontroverznijih ličnosti današnje Europe. Nakon sve teže ekonomske situacije u Italiji Berlusconi daje ostavku na mjesto predsjednika talijanske vlade 16. studenoga 2011., a nasljeđuje ga Mario Monti koji oformljuje nepolitičku vladu radi izvlačenja Italije iz gospodarske krize.

Afere

Prvi put se oženio 1965. godine, a dvadeset godina nakon toga razveo se zbog ljubavnice Veronice Lario sa kojom je stupio u brak 1990.

Međutim, i ovaj brak se raspao 2009. godine, kada je otkrivena njegova veza sa tinejdžericom Noemi Letizijom kojoj je za rođendan poklonio ogrlicu vrijednu 8.300 dolara.

Njegov privatni život opet postaje glavna vijest 2010. nakon što se saznalo da je nazvao milansku policiju kako bi tražio puštanje 17-godišnje plesačice Karime El Mahroug, poznate po imenu Ruby Rubacuori.

Poslije toga talijanski premijer je bio suočen sa optužbama da je davao novac maloljetnim prostitutkama te zloupotrijebio ovlasti zbog njegovog navodnog odnosa sa El Mahroug.

Protiv njega se vodilo najmanje osam sudskih postupaka zbog podmićivanja, izbjegavanja poreza i korupcije, ali ipak niti jedan nije donio osuđujuću presudu.