Dok Donald Trump razmatra potporu oružanoj pobuni unutar Irana, u središtu nove geopolitičke računice ponovno se nalaze Kurdi. Isti oni saveznici koje je Washington prije nekoliko godina ostavio na cjedilu u Siriji.
Sjedinjene Američke Države i Izrael posljednjih mjeseci potajno pripremaju teren za oružani ustanak u zapadnom Iranu, oslanjajući se na kurdske borbene snage. Oružje je, navodno, krijumčareno u regiju još od završetka dvanaestodnevnog rata 2025. godine, a tisuće kurdskih dragovoljaca prošle su obuku i spremne su za moguću kopnenu operaciju koja bi mogla započeti u narednim danima.
Američki i izraelski zračni napadi posljednjih dana gađali su sigurnosne ciljeve na zapadu Irana, s ciljem slabljenja iranskih kapaciteta i otvaranja prostora za pobunu na terenu. Kurdski izvori tvrde kako su zatražili zračnu potporu SAD-a i Izraela u slučaju pokretanja kopnene operacije, no nije poznato je li taj zahtjev odobren.
Istodobno, Teheran je pojačao bombardiranje kurdskih područja, svjestan potencijalne prijetnje iznutra. Procjenjuje se kako u Iranu živi oko deset milijuna Kurda, a tisuće su tijekom godina prošle vojnu obuku u planinskim područjima.
Proteklog vikenda Trump je razgovarao s iranskim i iračkim kurdskim čelnicima sa sjedištem na sjeveru Iraka. Iako sadržaj tih razgovora nije objavljen, glasnogovornica Bijele kuće Karoline Leavitt potvrdila je kako je predsjednik bio u kontaktu s regionalnim partnerima. Prema pisanju The Wall Street Journal, Trump razmatra zahtjeve za pružanje konkretne potpore.
Dodatnu je pozornost izazvalo i to što je Trump podijelio kolumnu iz Washington Posta u kojoj se sugerira kako američke kopnene snage nisu potrebne jer bi "iranski narod bio čizme na terenu".
Tijekom borbe protiv tzv. Islamske države, kurdske snage u Siriji bile su ključni saveznik Washingtona. Pod okriljem Sirijskih demokratskih snaga (SDF), uz američku zračnu i logističku potporu, odigrale su presudnu ulogu u slamanju kalifata.
Međutim, u listopadu 2019. Trump je iznenada odlučio povući američke snage sa sjevera Sirije i otvorio prostor turskoj vojnoj ofenzivi protiv kurdskih položaja. Odluka je uslijedila nakon telefonskog razgovora s turskim predsjednikom Recepom Tayyipom Erdoğanom i izazvala oštre kritike, kako u SAD-u tako i među saveznicima jer su Kurdi ostavljeni na milost i nemilost Istanbula i sirijskog režima.
Kurdi su se tada našli izloženi napadima, prisiljeni tražiti dogovor i svojevrsnu zaštitu od sirijskog režima i Rusije, upravo onih aktera protiv kojih su prethodno djelovali uz američku potporu. Mnogi su taj potez opisali kao klasičan primjer američkog napuštanja saveznika nakon što ispune svoju stratešku svrhu.
Danas, dok Washington ponovno razmatra oslanjanje na kurdske borce, ovaj put protiv Teherana, u regiji vlada oprez. Iranski režim već je pokazao spremnost na brutalne obračune s pobunama, a svaka otvorena potpora SAD-a mogla bi izazvati snažan odgovor.
Iračke kurdske vlasti, svjesne iranskih odmazdi prema državama koje su poduprle ratne operacije, navodno su znatno suzdržanije od svojih sunarodnjaka u Iranu.
Ključno pitanje ostaje: ako do pobune dođe, hoće li Washington ovaj put ostati uz Kurde do kraja ili će ih, kao 2019., ostaviti kada se promjene politički vjetrovi?
Za mnoge Kurde, povijest je razlog za sumnju. Za Trumpa, riječ je o još jednom velikom geopolitičkom riziku. A za Bliski istok mogući početak nove, opasne faze sukoba piše Index.
