Od vrtoglavih računa za lož-ulje za kućanstva u Yorkshireu do zatvaranja škola u Pakistanu radi uštede, financijske posljedice rata na Bliskom istoku već se snažno osjećaju. Sve je jasnije kako utjecaj iranske odmazde, osmišljene da izazove gospodarske poremećaje i štetu, možda neće biti prolazan. Štoviše, vrlo je neravnomjeran, upozorava BBC u svojoj analizi.
Unatoč nastojanjima za većom upotrebom obnovljivih izvora energije, svijet je i dalje uvelike ovisan o nafti i plinu. Velike rezerve obično znače i veliko bogatstvo, zbog čega se sirova nafta naziva "crnim zlatom". Kada cijene rastu, proizvođači dobivaju, a potrošači gube. No ovo nije uobičajen šok cijena nafte, ističe se u analizi.
Bliski istok i dalje je središte globalne opskrbe energentima, a Hormuški tjesnac njegova je glavna arterija. Posljedice de facto blokade i napada na energetsku infrastrukturu u regiji teško su pogodile proizvođače u Zaljevu poput Katara i Saudijske Arabije, dok Teheran cilja američke saveznike.
Dok kupci traže alternativne izvore, zemlje poput Norveške i Kanade mogle bi profitirati. Nakon ruske invazije na Ukrajinu 2022. godine, kada su se mnoge države pokušale udaljiti od ovisnosti o ruskom plinu, Norveška je povećala proizvodnju i iskoristila priliku.
Kanadski ministar energetike Tim Hodgson brzo je svoju zemlju predstavio kao „stabilnog, pouzdanog i predvidljivog proizvođača energije“, no ostaje pitanje koliko se proizvodnja može dodatno povećati.
Umjesto toga, Rusija bi mogla biti najveći dobitnik. Kako Washington ublažava pravila kako bi ublažio globalnu krizu opskrbe, ruska prodaja sirove nafte Indiji porasla je za oko 50 posto.
Prema nekim procjenama, Moskva bi do kraja ožujka mogla ostvariti i do pet milijardi dolara dodatnih prihoda te imati najveće prihode od energenata još od 2022. godine.
Sjedinjene Američke Države riskiraju da takvim potezima donesu veliku korist Moskvi na štetu zemalja Perzijskog zaljeva. Postoje i drugi potencijalni dobitnici. Kako neke države povećavaju uporabu ugljena, to je prilika za velike izvoznike poput Indonezije, jer raste i cijena tog energenta.
Sadašnji predsjednik Donald Trump izjavio je da, kada cijena nafte raste, Sjedinjene Američke Države „zarađuju mnogo novca“. Američki proizvođači mogli bi ove godine ostvariti desetke milijardi dolara dodatnih prihoda ako cijene ostanu na sadašnjim razinama.
No to ne znači da su SAD ukupni pobjednik. Prvo, zato što su neki proizvođači izravno izloženi poremećajima na Bliskom istoku. ExxonMobil, primjerice, ima operacije u katarskom industrijskom središtu Ras Laffan, gdje je proizvodnja od početka ožujka obustavljena, a postrojenja su pogođena iranskim raketnim napadima koji su izazvali veliku štetu. Drugo, nakon godina smanjenja kapaciteta zbog pada cijena, mnogi proizvođači iz škriljevca ne mogu brzo povećati proizvodnju.
Najvažnije je da su Amerikanci među najvećim potrošačima nafte i plina po stanovniku u svijetu. Od grijanja u hladnim zimama na Srednjem zapadu do sezona pojačanog prometa, snažno su izloženi promjenama cijena fosilnih goriva.
Ekonomisti iz Oxford Economicsa upozoravaju da bi rast cijene nafte na 140 dolara po barelu, ako se zadrži, mogao dovesti do gospodarskog pada. Amerikanci nisu jedini ranjivi. Ovisnost europskih potrošača, osobito u Ujedinjenom Kraljevstvu, o uvoznom plinu znači veći rizik za gospodarski rast.
Posljedice se prenose i kroz inflaciju. Kretanja na tržištu u posljednjim tjednima mogla bi kasnije tijekom godine povećati inflaciju za oko 0,5 posto, jer rast cijena energenata utječe na troškove prijevoza, gnojiva i proizvodnje.
Dobra je vijest da je Zapad tijekom godina postao energetski učinkovitiji pa je otporniji na cjenovne šokove nego ranije. Ipak, s obzirom na to da nafta i plin čine više od polovice potrošnje energije u Ujedinjenom Kraljevstvu, vozači, kućanstva i industrija i dalje su izloženi, što vrijedi za mnoge zemlje diljem svijeta.
Velik dio posljedica ovisit će i o reakcijama vlada. Mnoge vlasti nerado razmišljaju o velikim financijskim intervencijama jer su i njihove javne financije pod pritiskom. Istodobno, reakcija tržišta obveznica na rizik veće inflacije mogla bi povećati troškove zaduživanja za već opterećene države.
Najveća neposredna prijetnja bila je za uobičajene kupce nafte i ukapljenog plina koji prolaze kroz Hormuški tjesnac. Azija dobiva oko 59 posto svoje sirove nafte s Bliskog istoka, a Južna Koreja čak 70 posto. Poremećaji su uzrokovali pad burzi, a političari upozoravaju i na rizik za industriju čipova, u kojoj Južna Koreja proizvodi više od polovice svjetskih memorijskih čipova.
U nekim državama uvedene su izvanredne mjere poput racionalizacije goriva, četverodnevnog radnog tjedna i zatvaranja škola, što su učinile zemlje poput Šri Lanke, Bangladeša i Filipina.
Najveći azijski potrošači ipak su donekle zaštićeni zahvaljujući planiranju i diplomaciji. Kina ima zalihe dovoljne za više mjeseci, a navodno je povećala kupnju nafte iz Irana. Slično čini i Indija, koja koristi priliku za veću kupnju ruske nafte.
Daljnji razvoj ovisit će o tijeku sukoba. No malo je vjerojatno da su Sjedinjene Američke Države, iako su planirale strategiju prije napada na Iran, u potpunosti predvidjele sve gospodarske posljedice.
Ako se rat nastavi, raste rizik ne samo za pojedine države nego i za globalno gospodarstvo, uz mogućnost prelijevanja krize na cijeli svijet, zaključuje BBC u analizi.
