Devetnaestogodišnja Hrystyna Garkavenko, kći pravoslavnog svećenika iz Pokrovska na istoku Ukrajine, osuđena je na 15 godina zatvora zbog izdaje nakon što je priznala da je ruskoj obavještajnoj službi FSB-u prosljeđivala podatke o kretanju ukrajinskih vojnika i vojne opreme.
Prema navodima ukrajinskih tužitelja, Garkavenko je u srpnju 2024. ušla u crkvu u kojoj je njezin otac služio te je na drugom katu postavila mobitel skriven iza roleta kako bi uživo prenosila snimke ceste kojom su prolazile ukrajinske postrojbe prema bojišnici. Snimke su, tvrde vlasti, bile izravno dostupne ruskoj obavještajnoj službi.
U telefonskom razgovoru za CNN iz zatvora priznala je da je tijekom godine razmjenjivala poruke s agentom FSB-a i slala informacije o položajima vojnika i opreme u strateški važnom Pokrovsku.
“Samo sam htjela više razgovarati s tom osobom. I samo zato što sam htjela razgovarati s njim, pristala sam mu pomoći”, rekla je za CNN, dodajući da danas žali zbog svoje odluke.
Predstavnici tužiteljstva navode kako je, osim izraženih proruskim stavova, razvila “više od prijateljskog odnosa” s agentom. Iako je primala novac, tvrdi da to nije bio glavni motiv.
Slučaj Garkavenko dio je šireg fenomena. Ukrajinska sigurnosna služba SBU otvorila je više od 3.800 istraga za izdaju od početka ruske invazije u veljači 2022., a više od 1.200 osoba već je osuđeno. Prosječne kazne kreću se od 12 do 13 godina zatvora, dok su neki dobili i doživotne kazne.
Prema navodima ukrajinskih dužnosnika, najčešći oblik izdaje tijekom rata jest prosljeđivanje informacija ruskim obavještajnim strukturama. U područjima blizu bojišnice to uključuje dojave o kretanju vojske, dok se u zapadnoj i središnjoj Ukrajini bilježe pokušaji sabotaža i prikupljanje podataka o kritičnoj infrastrukturi.
Sigurnosni dužnosnici navode da su Telegram kanali jedan od glavnih alata za regrutaciju. Oglasi nude “brzu i laku zaradu”, a zadaci u početku djeluju bezazleno – fotografiranje računa ili kupnja kave. Tek kasnije dolaze osjetljiviji zadaci poput postavljanja kamera uz željezničke pruge ili snimanja vojnih objekata.
Ako osoba pokuša prekinuti suradnju, regruteri, tvrde ukrajinski istražitelji, pribjegavaju ucjenama prijetnjom da će komunikaciju proslijediti ukrajinskim vlastima.
Motivi su različiti, no većinu, kažu dužnosnici, pokreće novac. Iznosi su često tek nekoliko stotina dolara. Pojedini osumnjičenici vjeruju i da će u slučaju uhićenja biti razmijenjeni i prebačeni u Rusiju.
Garkavenko je krivnju priznala i izrazila kajanje. Prema riječima tužitelja, nada se razmjeni. Iako nikada nije bila u Rusiji, ondje ima rodbinu i želi ondje živjeti. Njezin otac ostao je u Ukrajini i, kako je rekla, “nije je napustio”.
Ukrajinske vlasti upozoravaju da su osobe koje Rusija regrutira često “potrošna roba” i da Moskva prema njima ne pokazuje stvarnu lojalnost.
