Što je Nagorno-Karabah za koji su vođena dva rata?

Azerbejdžan je danas pokrenuo ''antiterorističke aktivnosti'' u regiji Nagorno-Karabah, objavivši kako želi povratiti ustavni red i istjerati, kako navode iz Bakua, armenske snage iz ove regije, prenosi Reuters i navodi kako bi ovaj potez mogao pokrenuti novi rat kavkaskih država.

Armenija i Azerbejdžan su ranije vodili dva rata oko Karabaha u tri desetljeća od raspada Sovjetskog saveza čije su bili članice.

Reuters nudi kratak povijesni pregled sukoba i posljednja događanja.

Šta je Nagorno-Karabah?

Nagorno-Karabah, koga Armenci nazivaju Artsakh, planinska je regija na južnom kraju planinskog lanca Karabah, unutar države Azerbejdžan.

Međunarodno je priznat kao dio ove države, no ogromna većina od 120.000 njegovih stanovnika su etnički Armenci. Oni imaju svoju vladu koja je bliska sa Armenijom, ali ju ni Erevan ni bilo koja druga država ne priznaju, javlja Al Jazeera.

Armenci, kršćani, pozivaju se na svoje jako dugo prisustvo u ovom području, odnosno na nekoliko stoljeća prije nove ere. Azerbejdžan, čiji su stanovnici većinom turkijski muslimani, također tvrdi kako ima duboke povijesne veze sa regijom koja je u povijesti bila na udaru Perzijanaca, Osmanlija, Rusa… Krvavi sukob dva naroda star je više od stoljeća.

Za vrijeme Sovjetskog saveza, Nagorno-Karabah je postao autonomna regija u okviru republike Azerbejdžana.

Prvi rat

Kako se SSSR raspadao, tako je došlo do Prvog karabaškog rata (1988-1994) između Armenaca i susjednih Azerbejdžanaca. Blizu 30.000 ljudi je poginulo, a više od milijun raseljeno.

Većinom je riječ o Azerbejdžancima koji su protjerani iz svojih domova, te je armenska strana na kraju preuzela kontrolu nad Nagorno-Karabahom i velikim dijelom sedam okolnih distrikta.

44-dnevni rat 2020. godine

Nakon desetljeća povremenih okršaja, 2020. je Azerbejdžan lansirao vojnu operaciju koja je na kraju postala Drugi karabaški rat i u kojem je brzo probio armensku obranu. Baku je ostvario veliku pobjedu za 44 dana, preuzevši nazad sedam distrikta i trećinu samog Nagorno-Karabaha.

Upotreba bespilotnih letjelica koje je kupio od Turske i Izraela, smatraju analitičar, bila je jedan od glavnih razloga azerbejdžanske pobjede. Najmanje 6.500 ljudi je ubijeno

Rusija, koja ima sporazum o obrani sa Armenijom, ali i dobre odnose sa Azerbejdžanom, vodila je pregovore o prekidu vatre. Dogovor je podrazumijevao raspoređivanje 1.960 ruskih mirovnjaka da čuvaju ključnu vezu teritorije sa Armenijom: put kroz Lachinski koridor koji armenske snage više nisu kontrolirale

Mirovni razgovori

Analitičari navode kako su brojne runde razgovora, kojima su posredovali Europska unija, Sjedinjene Američke Države i Rusija, približile dvije strane stalnom mirovnom sporazumu više nego ikada proteklih godina, ali nije došlo do konačnog dogovora.

Najosjetljivije pitanje bilo je status 120.000 etničkih Armenaca u Karabahu kojima je poštivanje prava i sigurnost tražila Armenija kroz garancije. Premijer Nikol Pašinijan je kazao kako Armenija priznaje suverenitet i teritorijalni integritet Azerbejdžana, no iz Bakua navode kako nisu sigurni da je taj potez iskren i optužuju Erevan da potpaljuje separatizam.

Humanitarna kriza

Prosinca 2022. su azerbejdžanski civili, koji su se predstavljali kao borci za zaštitu okoliša, počeli sa blokadom Lachinskog koridora, da bi travnja 2023. Azerbejdžan uspostavio službene kontrolne točke uz objašnjenje da pokušava spriječiti šverc naoružanja. Tim potezom je protok ljudi i dobara između Armenije i Nagorno-Karabaha uglavnom prekinut.

Iz SAD-a su upozoravali na ''rapidno pogoršanje humanitarne situacije''. Ove tjedan je Međunarodni odbor Crvenog križa (ICRC) uspio istovremeno dostaviti pomoć i kroz Lachinski koridor i drugim putem koji povezuje Karabah sa azerbejdžanskim gradom Agdamom.

Usprkos tomu, tenzije su ovog mjeseca žestoko porasle, sa obostranim optužbama za masovno okupljanje vojske. Armenija se glasno žalila kako je ruski rat u Ukrajini skrenuo pažnju Moskve sa uloge, kako iz Kremlja navode, garanta sigurnosti na Južnom Kavkazu.