Stanišić i Simatović dobili po 12 godina zatvora

Čelnici srbijanske Službe državne sigurnosti (SDB) Jovica Stanišić i Franko Simatović osuđeni su u srijedu na po 12 godina zatvora zbog zločina u Bosanskom Šamcu, a sud u Den Haagu nije utvrdio njihovu odgovornost "za bilo koji drugi zločin".

„Raspravno vijeće smatra Jovicu Stanišića i Franka Simatovića odgovornima za pomaganje i podržavanje zločina ubojstava, kao kršenja zakona ili običaja ratovanja i zločina protiv čovječnosti, te deportacija, prisilnog preseljenja i progona kao zločina protiv čovječnosti, počinjenih od srpskih snaga nakon zauzimanja Bosanskog Šamca u travnju 1992.", stoji u presudi.

Međunarodni rezidualni mehanizam za kaznene sudove (MICT) objavio je presudu u ponovljenom postupku protiv srbijanskih obavještajaca Stanišića i Simatovića, optuženih za zločine nad Hrvatima i Bošnjacima od 1991. do 1995. godina. U prvom postupku oslobođeni su 2013., a 2015. poništena je prvostupanjska presuda zbog nekoliko pogrešaka Raspravnog vijeća i naloženo novo suđenje.

U presudi stoji kako "Raspravno vijeće ne smatra optužene odgovornima za planiranje, naređivanje ili pomaganje bilo kojeg drugog zločina".

Raspravno vijeće nije utvrdilo da su Stanišić i Simatović sudjelovali u udruženom zločinačkom pothvatu čiji je cilj bio da se većina nesrpskog stanovništva prisilno i trajno ukloni s određenih područja u BiH i Hrvatskoj.

Vijeće je utvrdilo kako su oni znali za udruženi zločinački pothvat ali je rečeno da tužitelji nisu dokazali da su njih dvojica, s ostalim sudionicima, dijelili tu zločinačku namjeru.

Dvojac koji je uhićen 2003., dan nakon ubojstva tadašnjeg srbijanskog premijera Zorana Đinđića, osuđen je na po 12 godina ali će im se u tu kaznu uračunati i period koji su proveli u pritvoru.

Tročlano vijeće u objašnjenju presude ipak potvrđuje kako je u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini postojao udruženi zločinački pothvat kojemu je cilj bio nasilno i trajno ukloniti nesrpsko stanovništvo za koji su Stanišić i Simatović znali, no da nije pronađeno dovoljno dokaza ga su ga i pomagali.

Na sudu su se razmatrali zločini počinjeni u Hrvatskoj, u tzv. RSK, te u okupiranima Slavoniji, Baranji i zapadnom Srijemu, dok se u BiH radilo o Bijeljini, Zvorniku, Bosanskom Šamcu, Doboju, Sanskom Mostu i područjima oko sela Trnovo. 

U presudi stoji i kako je Stanišić bio u čestom kontaktu s Radovanom Karadžićem, no da nema dovoljno dokaza o prirodi i vrsti pomoći koje je davao čelniku bosanskih Srba ili drugim sudionicima udruženog zločinačkog pothvata u BiH. 

Vijeće je stoga presudilo kako nije dokazano da su Stanišić i Simatović doprinijeli UZP-u kroz „formiranje, financiranje, obuku, logističku pomoć“ ili neku drugu podršku paravojnim snagama, uključujući one koje je vodio Arkan. 

Presudu Stanišiću i Simatoviću izreklo je vijeće pod predsjedanjem Bahamca Burtona Halla, u kojem su još suci Joseph E. Chiondo Masanche iz Tanzanije i Seon Ki Park iz Južne Koreje. 

Proces međutim nije okončan današnjom presudom jer i optužba i obrana imaju pravo žalbe. 

Tek nakon pravomoćnosti te presude, završit će svi procesi koje je prethodno počeo Međunarodni sud za ratne zločine počinjene na prostoru bivše Jugoslavije (ICTY) a završio MICT.

Žrtve rata djelomično zadovoljne presudom Stanišiću i Simatoviću

Žrtve rata iz BiH izrazile su u srijedu djelomično zadovoljstvo što su srbijanski obavještajci Jovica Stanišić i Franko Simatović osuđeni na po 12 godina zatvora pred Međunarodnim sudom u Haagu, u ponovljenom postupku za ratne zločine nad Hrvatima i Bošnjacima od 1991. do 1995.

Lada Hotić iz Udruženje majki Srebrenice, koja je pratila izricanje presude Stanišiću i Simatoviću pred Međunarodnim rezidualnim mehanizmom za kaznene sudove u Haagu, rekla je kako postoji potvrda o odgovornosti Srbije.

"Djelomično smo zadovoljni presudom. U Zvorniku, Bijeljini, Doboju oni su krivi za zločine. Bolje je da su ikako osuđeni jer su u prvom suđenju oslobođeni. Netko štiti Srbiju od odgovornosti, a svi znamo da je Srbija sudjelovala u agresiji", rekla je Hotić iz udruženja Majki Srebrenice.

Jedna od žena kolabrirala je ispred Haaške sudnice. Njezinog su supruga strijeljali pripadnici srbijanske paravojne formacije Škorpiona u ljeto 1995. godine nedaleko od mjesta Trnova. Simatović i Stanišić nisu osuđeni za taj zločin.

Tajnik udruženja logoraša u Sanskom Mostu Zikret Zukić rekao je kako je djelomično zadovoljan presudom, no razočaran je što ta niti druge presude nisu promijenile razmišljanje ljudi o posljednjem ratu.

"Mene boli činjenica da 30 godina nakon ovih događanja ništa se nije promijenilo. Nažalost rat nije završen nego zaustavljen", rekao je Zukić.

Odvjetnica Vasvija Vidović, koja je jedno vrijeme pred Haaškim sudom bila časnica za vezu bošnjačke strane u BiH rekla je kako bivši najviši dužnosnici srbijanske Službe državne sigurnosti nažalost nisu osuđeni za udruženi zločinački pothvat (UZP), dok istodobno Hrvatska i hrvatski dužnosnici jesu, što smatra velikom nepravdom.

UZP je Haaški sud presudio u slučaju šestorice dužnosnika Herceg-Bosne.

"Možda jedna od najvećih nepravdi u radu Suda jest da je pravomoćnom presudom utvrđeno sudjelovanje Hrvatske i hrvatskih dužnosnika u UZP-u u BiH, a da nije utvrđena odgovornost Srbija čija je umiješanost očiglednija", rekla je Vidović za N1. Ona smatra da je razlog za to što je hrvatsko državno vodstvo, a napose bivši predsjednik Stjepan Mesić, isporučilo dokumente Haagu dok je Srbija to nastojala izbjeći.

"Jedan od faktora jest taj što je Hrvatska u značajno većoj mjeri surađivala sa Sudom. Njihova suradnja posebno je bila intenzivna u razdoblju gospodina Mesića kao predsjednika države i to je rezultiralo izručivanjem dokaza, za razliku od Srbije koja je činila sve da do toga ne dođe", rekla je odvjetnica Vidović.