Srbija u 2024.

Nakon tragedije na novosadskom kolodvoru 1. studenoga u kojoj je poginulo 15 ljudi, izvjesno je da Srbija unatoč nastojanju vlasti da niječući odgovornost za nesreću nametne ekonomske teme, rast plaća, mirovina ili inozemne investicije, u iduću godinu ulazi s bremenom ozbiljne društvene i političke krize, piše u analizi godine kod naših susjeda hrvatska agencija Hina.

Pročitajte još

2024. u BiH – Još jedna godina propuštenih šansi

Građanski bunt

Kad je pod hrpom željeza, betona i stakla na nedavno rekonstruiranom željezničkom kolodvoru u Novom Sadu u trenu poginulo 15 pretežito mladih, a dvoje teško ozlijeđeno s trajnim posljedicama, na ulice se izlio bijes usmjeren na adresu vlasti koju aktivisti građanskog društva i oporba drže glavnim krivcem. Nesreću vide kao zločin države proizišao iz nemara, nebrige, neodgovornosti, korupcije i manira sklapanja koruptivnih poslova.

Vlast, pak, prosvjede ne doživljava kao građanski bunt, već ih vidi kao "lešinarenje“ oporbe i pokušaj rušenja vlade i predsjednika države. No, kad su se prosvjedima pridružili studenti blokadama najmanje 40 fakulteta i rektorata u sva četiri sveučilišna centra, dobivajući iz dana u dan sve veću potporu, najavljeno je posve drugačije ozračje u društvu, a pritisci na vlast i kriza će se, po svemu sudeći, preliti i u 2025.

Tim prije jer su studenti počeli dobivati i potporu sindikata, a uz njih je stala i Udruga dramskih umjetnika, pozivajući glumce da uoči svake predstave u svojim kazalištima 15-minutnom šutnjom odaju počast novosadskim žrtvama, što bi studentskom buntu u borbi za bolje i pravednije društvo moglo dati dodatni zamah.

Ubojstvo u školi

Istodobno dok traju prosvjedi, u drugom tjednu prosinca jedna od dvije prošlogodišnje svibanjske tragedije - dva masovna ubojstva u školi “Ribnikar“ i selima nadomak Beograda, dobila je sudski epilog. Masovni ubojica Uroš Blažić je prvostupanjski osuđen na maksimalnu moguću kaznu od 20 godina zatvora, a zbog težine zločina male su šanse da bude oborena na žalbenom sudu.

Srbija se ni u godini na odlasku nije pomaknula k članstvu u Europskoj uniji. Predsjednica EK-a Ursula von der Leyen u listopadu je posjetila Beograd i iako je blagonaklono govorila o eurointegracijskom putu Srbije, poručila je da pristupanje Uniji ostaje "proces zasnovan na zaslugama, te da svaka zemlja bira brzinu i kvalitetu puta“.

Ispostavilo se kasnije da u svom redovitom godišnjem izvješću Europska komisija nije konstatirala napredak, naprotiv. Napose ga nije vidjela u vanjskoj i sigurnosnoj politici, uz ocjenu da je stupanj usklađivanja s EU-om ostao neizmijenjen.

Kina i Rusija

Odnosi s Kinom i Rusijom posebno brinu EK, ponajprije u izbjegavanju da se Srbija pridruži međunarodnim sankcijama Rusiji zbog invazije na Ukrajinu, te u bliskosti s Kinom. Kritike su glasne i kod kuće jer oporba i stručnjaci ukazuju na pogodovanje Kini u brojnim netransparentnim infrastrukturnim projektima u Srbiji.

Beograd u međuvremenu i domaćoj i međunarodnoj javnosti šalje poruke o ustrajnoj neovisnoj politici i samostojnosti, inzistirajući da sjedi "samo na jednoj, srpskoj stolici“, te da se u strateškom opredjeljenju za članstvo u EU ne kani odreći svojih tradicionalnih prijatelja Rusije i Kine.

Klaster 3 u međuvremenu nije otvoren jer se veleposlanici zemalja EU-a ni na sjednici početkom prosinca nisu usuglasili. Protiv je bilo osam članica - Nizozemska, Švedska, Finska, Bugarska, Hrvatska, te baltičke države.

Europska komisija u svom izvješću nije vidjela napredak ni u vladavini prava, te medijskim slobodama, ali je zato primijećeno da se u Srbiji i dalje blagonaklono gleda na osuđene ratne zločince.

Kosovo

Dijalog s Kosovom, jedna od ključnih točaka u agendi napretka Srbije prema Uniji, i dalje je na slijepom kolosijeku i bez očekivanih rezultata, ali uz dodatne napetosti.

Posljednja u nizu je eksplozija na vodoopskrbnom kanalu Ibar-Lepenac koju Priština smatra "terorističkim aktom“ za koji je odgovoran službeni Beograd. Srbijanske vlasti niječu bilo kakvu umiješanost i traže neovisnu međunarodnu istragu.

K tomu, Beograd i dalje nije podigao optužnicu protiv Milana Radojičića, koji je preuzeo odgovornost za prošlogodišnji sukob paravojne skupine Srba s kosovskom policijom, kad je ubijen jedan kosovski policajac, te trojica lokalnih Srba sa sjevera Kosova.

Odnos s BiH

Odnose Srbije u regiji, napose sa susjednim BiH i Hrvatskom, karakterizira uzajamno oštra, povremeno incidentna, dnevnopolitička retorika, ali bez dramatičnih posljedica po bilateralne odnose za koje se ne može reći da su učinkovito unaprijeđeni, ali niti da su otišli u suprotnom smjeru.

Tako je u Beogradu "na nož“ dočekana odluka o imenovanju hrvatskog eurozastupnika Tonina Pucule izvjestiteljem EP-a za Srbiju.

Među ostalim, srbijanski šef države poručio je da se Picula prije dolaska u Beograd "mora ispričati za ono što je govorio o Srbiji i o njoj treba govoriti s mnogo više poštovanja“ jer "vodi antisrpsku politiku“.

Picula je uzvratio da "vlast u Srbiji često demonstrira autoritarne i antieuropske tendencije“, te da "pristupni pregovori neće biti zaključeni dok se ne promijene odnosi“, među ostalim i na medijskoj sceni koju dominantno kontroliraju vladajući.

Špijun

Srpsko-hrvatske odnose pratila je i navodna špijunska afera, nakon što su beogradski mediji koncem kolovoza izvijestili da je "uhićen hrvatski špijun“, a ministar unutarnjih poslova Ivica Dačić to potvrdio.

Hrvatsko ministarstvo vanjskih i europskih poslova reklo je da nema informacije o tom slučaju, niti potvrdu da se on “uistinu dogodio”. Medijska prašina se nedugo potom slegnula i „slučaj“, ako ga je i bilo, ubrzo je zaboravljen.

U lipnju je održan Svesrpski sabor kao institucionalno povezivanje političkih predstavnika srpskog naroda u Srbiji, Republici Srpskoj, Federaciji BiH, Crnoj Gori, Sjevernoj Makedoniji i Hrvatskoj, ali i drugih njegovih predstavnika u svijetu radi "zajedničkog kreiranja nacionalne politike“.

Jedan od poruka bila je da “srpski narod predstavlja jedinstvenu cjelinu“, a u usvojenoj Deklaraciji navodi se i da taj sabor ne podržava Rezoluciju o genocidu u Srebrenici koja je koncem svibnja izglasana u Ujedinjenim narodima.

Sabor je izazvao podijeljene reakcije i negodovanje u regiji, uz suzdržane osude EU-a i SAD-a, a State Department je pozvao političke vođe u regiji da "bolje iskoriste svoje sastanke kako bi promicali regionalnu stabilnost i pomirenje“.

Litij

Poslije niza masovnih prosvjeda kojima su se stotine tisuća ljudi odlučno usprotivili namjeri vlasti da odobri rudarenje litija u plodnom poljoprivrednom kraju na zapadu zemlje, projekt je zaustavljen, ali je Srbija napravila neočekivan korak. U srpnju je s EU potpisan Memorandum o razumijevanju i strateškom partnerstvu o održivim sirovinama.

Ceremoniji su, uz srbijanskog predsjednika, nazočili i njemački kancelar Olaf Sholz te resorni povjerenik EU-a Maroš Šefčovič.

Namjeru vlasti da ne odustane od tog projekta dodatno je pokazao i Aleksandar Vučić posjetom Njemačkoj početkom prosinca, gdje je sa Sholzom izravno ustvrdio da litij predstavlja ozbiljnu ekonomsku šansu.

Protivljenje rudarenju litija u Srbiji ne prestaje, ali je palo u drugi plan nakon tragedije u Novom Sadu i započetih prosvjeda koji i dalje traju.

Početkom listopada agencija Standard and Poor's (S&P) Srbiji je podigla kreditni rejting na investicijsku razinu BBB, što je ocijenjeno kao "prekretnica za ekonomsku putanju“ zemlje i unapređenje cjelokupnih poslovnih prilika. Ministar financija Siniša Mali to vidi kao poticaj "koji pokazuje uspješan put kontinuiranog ekonomskog rasta i makroekonomske stabilnosti“.

Javni dug

Javni dug države u međuvremenu je, koncem listopada, dosegnuo 38,13 milijardi eura, a statistika pokazuje da iz godine u godinu raste jer je, od dolaska na vlast Srpske napredne stranke 2012. skočio sa 17,7 milijardi. Monetarne vlasti, pak, naglašavaju da je udio duga s 46,5 posto BDP-a u okvirima tzv. mastriških kriterija.

Istodobno, Narodna banka Srbije uvjerava da inflaciju drži u granicama ciljane stope i da je u studenom bila 4,3 posto, za 0,2 posto manje nego mjesec ranije.

Međutim, 'državnu matematiku' građani posve drukčije doživljavaju kad u trgovinama dođu na blagajnu s košaricom koju napune onoliko koliko imaju novca, a ne koliko opisuje službena statistika. Udare cijena umirovljenicima bi trebala ublažiti obećana povišica od 11 posto, najavljena za početak 2025., plaća u javnom sektoru za osam posto te plaća u obrazovanju za 12 posto.

Kroz sve to prepliće se uvelike primjetna nervoza na političkoj i društvenoj sceni - između uzdrmane vlasti, pobunjenih građana koji se približavaju rubu (s)trpljenja i oporbe, čiji se dosadašnji angažman nije pokazao ni učinkovitim ni uvjerljivim da nešto može promijeniti dok vladajući pod kontrolom drže medije i skoro sve poluge kojima usmjeravaju svakodnevicu.