Nezapamćena diplomatska kriza: Spor oko podmornica udarac Bidenovu savezu protiv Kine

Europske prijestolnice slavile su u lipnju posjet američkog državnog tajnika Antonyja Blinkena, koji je u Parizu zbijao šale na francuskom, pozirao za selfije s mladima i naširoko pričao o obnovi transatlantskih odnosa.

To je bio ‘dašak svježeg zraka’ nakon četverogodišnje vladavine republikanskog predsjednika Donalda Trumpa koji se vodio načelom „Amerika na prvom mjestu”, tijekom kojih su se u odnosima SAD-a i Europe izmjenjivale kriza za krizom, a europske zemlje često bivale neugodno iznenađene političkim odlukama Washingtona.

Međutim, manje od tri mjeseca nakon Blinkenove turneje Washington je upleten u nezapamćenu diplomatsku krizu s Francuskom zbog trojnog obrambenog saveza s Velikom Britanijom i Australijom (AUKUS) koji će Australiji omogućiti izgradnju podmornica na nuklearni pogon.

Canberra je zbog toga raskinula ugovor o kupnji konvencionalnih francuskih podmornica koji je 2016. vrijedio 40 milijardi američkih dolara, a danas vrijedi puno više.

Australija će biti tek druga država nakon Britanije 1958. koja će dobiti pristup američkoj nuklearnoj tehnologiji za izgradnju podmornica na nuklearni pogon.

“Nož u leđa”

To je razbjesnilo Francusku koja optužuje saveznike da su joj „zabili nož u leđa”.

Pariz je u petak opozvao svoje veleposlanike iz Washingtona i Australije i optužuje Bidenovu administraciju da se ponaša kao Trump.

Australska odluka dovodi u pitanje i nastavak pregovora s Europskom unijom o trgovinskom sporazumu.

Zadnja runda pregovora između EU-a i Australije održana je u lipnju, a sljedeća je bila predviđena u listopadu.

Kriza povjerenja

Analitičari ocjenjuju da nije riječ samo o trgovinskoj krizi nego o krizi povjerenja i da, čak i ako se američki dužnosnici nadaju da će se strasti ubrzo smiriti, ima potencijal nanijeti trajnu štetu savezu s Francuskom i Europom te dovesti u pitanje jedinstven pristup prema rastućoj moći Kine koji Washington nastoji izgraditi.

Francuski diplomati kažu da su za dogovor prvi put doznali kada je vijest procurila u australskim medijima nekoliko sati prije službene objave u srijedu, premda australski premijer Scott Morrison inzistira da je francuskom predsjedniku Emmanuelu Macronu u lipnju jasno kazao da bi mogao raskinuti ugovor s Francuskom.

Kako god bilo, iz francuske perspektive, američki potez u izravnoj je opreci s obećanjima Bidenove administracije otkako je završila Trumpova era: povratak multilateralizmu i uskoj suradnji s partnerima i saveznicima, i Europom kao važnim elementom u tome.

„Zbog toga su Europljani shvatili da možda neke od Trumpovih politika, ako se zanemare skandali i tvitovi, nisu bile zastranjenje nego su upućivale na dublje udaljavanje od Europe”, rekao je Benjamin Haddad, direktor Centra za Europu Atlantskog vijeća.

„U vrijeme kada Bidenova administracija želi okupiti Europljane u zajedničku transatlantsku frontu kako bi se oduprli kineskoj asertivnosti, zašto ne uključiti ključnog aktera EU-a u regiji?”

Neki u tome vide novi primjer političke nespretnosti Bidenove administracije nedugo nakon kaotičnog okončanja dvadeset godina duge američke intervencije u Afganistanu, oko čega saveznici, po nekim diplomatima i europskim liderima, nisu bili zaista konzultirani.

„Baš kao Afganistan, ovaj novi opus ‘Amerika na prvom mjestu’ loše je zamišljen i još lošije izveden”, rekao je neimenovani francuski diplomat.

Smirivanje Pariza

Blinken je pokušao ublažiti francuski bijes, izjavivši da je Francuska ključan i dugogodišnji saveznik u indo-pacifičkoj regiji i šire, a Bijela kuća i State Department objavili su priopćenja u pomirljivu tonu nakon što je Pariz opozvao veleposlanike.

State Department poručio je da se Washington nada nastavku razgovora o tom pitanju na visokoj razini u danima koji dolaze, uključujući zasjedanje Opće skupštine UN-a ovaj tjedan.

Profesor povijesti na Princetonu David Bell rekao je da presedani ukazuju na to da će se kriza naposljetku ipak smiriti.

Francuzi su očito „jako ljuti” i to pokazuju na „prilično dramatičan” način, rekao je, prisjećajući se ranijih kriza, uključujući povlačenje Francuske iz vojne strukture NATO-a 1960-ih i odbijanja 2003. da se pridruži američkoj invaziji na Irak.

No diplomatski odnosi nisu prekinuti i veleposlanici će u nekom trenutku biti vraćeni, smatra Bell, napominjući da Macronov potez treba sagledati u kontekstu potencijalno tijesnih predsjedničkih izbora u Francuskoj u travnju iduće godine.

„Macron pokušava probuditi gaulističku tradiciju francuske neovisnosti” u vanjskoj politici, rekao je.

Kina će profitirati

I dok bi NATO saveznici mogli pronaći rješenje za oporavak od po nekima najgore diplomatske krize u svojoj povijesti, stručnjaci upozoravaju na ozbiljnu štetu Bidenovoj široj strategiji prema Kini.

Trojni obrambeni savez trebao bi osnažiti poziciju Sjedinjenih Država i njihovih saveznika u odnosu na rastuću kinesku silu, ali šteta uzrokovana istiskivanjem Francuske mogla bi to poništiti.

„Kina će jako profitirati”, ocijenio je Francois Heisbourg, viši savjetnik za Europu pri Međunarodnom institutu za strateške studije. „Pruža im se prilika da uklone potencijalnu prisutnost Europe uz SAD u indo-pacifičkoj regiji”.

Premda će snažnije američko-australske veze zabrinuti kinesku vladu, Francuska, vodeća europska vojna sila, zauzima se za čvrst stav prema Kini dok je drugim članicama EU-a poput Njemačke izgleda više stalo da ne ugroze trgovinske odnose s Pekingom.

„Postoji negativna strana u tome za Kinu, ali mislim da je pozitivna veća – uvjerenje da će Europa u biti ostati u pozadini i da neće igrati aktivnu ulogu u indo-pacifičkoj regiji u cjelini”, rekao je Heisbourg.

Dodao je da bi Francuska mogla suziti svoj fokus i usredotočiti se na svoje specifične indo-pacifičke interese umjesto da radi na širem potiskivanju Kine.

Dan nakon objave dogovora o podmornici, Europska unija objavila je formalnu strategiju za jačanje svoje prisutnosti u indo-pacifičkoj regiji i konkuriranje Kini.

Ali s obzirom na to da je utjecaj Francuske poljuljan, porastao je rizik da taj plan ili neće zaživjeti ili će transatlantska strategija prema Kini biti dodatno oslabljena, rekao je Heisbourg.

„Moramo se oslanjati sami na sebe, kao što čine i drugi”, rekao je šef europske diplomacije Josep Borrell, govoreći o „strateškoj autonomiji” koju zagovaraju Francuska i Macron.

No, drugi analitičari vjeruju da će stvarna potreba suprotstavljanja Pekingu pomoći zapadnim zemljama da prevladaju razlike.

„Sve veća globalna anksioznost zbog Kine plima je koja ovdje podiže sve brodove”, rekao je Greg Poling iz Centra za strateške i međunarodne studije iz Washingtona.

„Prilično sam uvjeren da predstoji nekoliko teških mjeseci, ali Pariz će to progutati jer mu njegovi strateški interesi to diktiraju”, prenosi Hina.