Sirija poput Bosne prije 20 godina

Izrazi zgražanja nad masakrom u Houli u Siriji tijekom vikenda odjekivali su širom svijeta.

Od Hillary Clinton u Washingtonu do Williama Haguea u Londolnu, i Vijeća siguirnosti UN-a u New Yorku, i naravno, od sirijskih protivnika Bashara al-Assada, piše Guardian.

Riječi su bile snažne i osuđujuće - srazmjerne užasavajućem ubojstvu nevinih ljudi, uključujući i 32 djece.

Riječi su, međutim, lakši dio. I riječi se mogu tumačiti kao navođenje na pogrešan trag. Rusija, najodaniji Assadov saveznik, stavila je svoj potpis na priopćenje UN-a (koje, indikativno, ne pripisuje krivicu nikome), dok njen zamjenik veleposlanika brzo dodaje da su okolnosti masakra "mutne".

Sirija, po običaju, prkosna kao uvijek, žali se na "tsunami" zlostavljanja kao da je i sama žrta.

Ono što se nadvija nad čitavom ovom mračnom pričom je neporeciva istina: prošlogodišnja intervencija NATO-a u Libiji uz arapsku podršku neće se ponoviti u Siriji. Svaka zamisao koja je predložena da se pomogne opoziciji i oslabi režim u Damasku, na primjer uvođenje humanitarnih koridora, zona zabrane ubijanja, zaštićenih zona, zahtijevala bi ofanzivne vojne operacije.

To su opcije koje nisu za stolom. Assad to zna. Sirija u 2012. sve više naliči Bosni od prije 20 godina: mjere međunarodne zajednice da ublaži sukob ili imaju malo efekta ili zapravo pogoršavaju situaciju.

Ako se 300 UN-ovih posmtrača pokazalo neefikasnim, da li će deset puta veća brojka popraviti bilo šta? Da li će se Houla pokazati kao prekretnica? Gorka istina leži u tome da se još mnogo takvih zločina mora dogoditi da bi se bilo šta promjenilo, piše Guardian.