''Moram reći da se situacija dramatično mijenja'', izjavio je ruski predsjednik Vladimir Putin na svojoj konferenciji za novinare krajem prošle godine. ''Kreće se duž cijele linije fronte. Svaki dan''.

Situacija je takva i danas. Na istoku Ukrajine, ruski ratni stroj polako napreduje, korak po korak, kroz prostrana polja Donbasa, ubijajući branitelje, rušeći sela i gradove. Uz ogromne gubitke, ali napreduje.

Dio civila bježi prije nego rat stigne do njih. Drugi čekaju dok granate ne počnu eksplodirati oko njih prije nego što spakiraju ono što mogu ponijeti i ukrcaju se na vlakove i autobuse prema sigurnijim dijelovima Ukrajine zapadno od njih, piše BBC u komentaru.

Rusija osvaja teritorij brže nego u bilo kojem trenutku otkako je pokrenula svoju potpunu invaziju u veljači 2022., unatoč impresivnim, dobro isplaniranim ukrajinskim asimetričnim napadima na moćnog susjeda.

Dok invazija ulazi u svoju treću godinu, s procjenom od milijun ubijenih ili ranjenih ljudi, čini se da Ukrajina gubi.

U dalekom Washingtonu, nepredvidivi Donald Trump, poznat po svom nedostatku simpatija prema Ukrajini i njenom vođi, uskoro će preuzeti Bijelu kuću.

Čini se da je ovo prekretnica. Može li 2025. biti godina kada će se ovaj veliki europski sukob konačno završiti – i, ako da, kako bi to moglo izgledati?

"Govor o pregovorima je iluzija"

Trumpovo obećanje da će okončati sukob unutar 24 sata od preuzimanja dužnosti tipično je megalomanski, ali dolazi od čovjeka kojem je očito dozlogrdio rat i skupo američko sudjelovanje.

''Broj mrtvih mladih vojnika koji leže na poljima posvuda je zapanjujuć'', rekao je jednom prilikom. ''Ludilo je što se događa''.

Prema Michaelu Kofmanu iz Carnegie Endowment for International Peace, nova američka administracija suočit će se s dvostrukim izazovima: naslijedit će rat s negativnom putanjom i malo vremena za stabilizaciju situacije bez jasne strategije uspjeha.

Zelenski pokazuje stratešku prilagodljivost

Unatoč skepticizmu prema pregovorima dok ruske snage napreduju, predsjednik Zelenski se nastoji pozicionirati kao netko s kim Trump može surađivati.

Uz Macronovu pomoć, Zelenski je osigurao susret s Trumpom u Parizu tijekom obilježavanja obnove katedrale Notre Dame.

U listopadu je Zelenski predstavio svoj ''Plan pobjede''. Međutim, ključne točke plana, poput članstva u NATO-u, nailaze na hladan odgovor. Unutar Saveza vlada podjela, s ključnim igračima poput SAD-a i Njemačke koji nisu spremni ponuditi članstvo.

Krhka pozicija Kijeva

Bez NATO-a ili snažnih jamstava, Ukrajina se suočava s nesigurnom budućnošću. Promatrači ističu da će primirje bez konkretnih mehanizama obrane samo ostaviti Ukrajinu izloženom novim napadima, navodi BBC.

''Od ključne je važnosti imati jaka, pravna i praktična jamstva', izjavio je Andriy Yermak, šef ureda predsjednika Zelenskog. Njegova izjava odražava duboko ukorijenjenu sumnju Kijeva prema međunarodnim obećanjima koja su u prošlosti ostala neispunjena, ostavljajući Ukrajinu izloženom prijetnjama.

Yermak je podsjetio kako su dosadašnja sigurnosna jamstva, poput Budimpeštanskog memoranduma iz 1994., koji je trebao osigurati poštivanje ukrajinskih granica nakon odustajanja od nuklearnog arsenala, i sporazuma iz Minska iz 2014.-15., kojim se nastojalo zaustaviti sukobe u Donbasu, zapravo propali. Takvi dokumenti, prema njegovim riječima, nisu donijeli stvarnu sigurnost, jer nisu bili popraćeni konkretnim mehanizmima za provođenje ili odvraćanje agresije.

Bez modela obrane poput članka 5 NATO-ova ugovora, koji obvezuje članice na kolektivnu reakciju u slučaju napada na jednu od njih, postoji realna opasnost da će Ukrajina ostati nezaštićena od budućih ruskih napada.

Na europskoj razini, promišljaju se potencijalni načini pružanja pomoći Ukrajini. Među prijedlozima se ističu ideje poput slanja mirovnih snaga, što je prvi predložio francuski predsjednik Emmanuel Macron u veljači, ili uključivanja britanskih Združenih ekspedicijskih snaga, koje okupljaju vojne snage nordijskih i baltičkih zemalja te Nizozemske.

Međutim, Michael Kofman, analitičar iz Carnegie Endowment for International Peace, ostaje skeptičan prema sigurnosnim jamstvima u koja nisu uključene Sjedinjene Države.

Sličan stav dijeli i Kijev. Mykhailo Podolyak, savjetnik predsjedničkog ureda, naglašava da bez vojnog odvraćanja dokumenti poput Budimpeštanskog memoranduma ili sporazuma iz Minska nemaju stvarnu vrijednost. ''Rusija mora znati da će, ako započne agresiju, odmah primiti značajan broj vojnih udara u znak odmazde'', kaže Podolyak.

Ova potreba za konkretnim i obvezujućim jamstvima ne odražava samo ukrajinsku traumu iz prošlosti, već i svijest o potrebi dugoročnog odvraćanja agresora kako bi se osigurala stabilnost u regiji.

Zapadni pritisak na Rusiju

Sankcije, iako sveobuhvatne, nisu uspjele slomiti rusko gospodarstvo. Uz zapanjujuće gubitke Rusije na bojnom polju – zapadni dužnosnici procjenjuju da Moskva svaki dan u prosjeku gubi 1500 ljudi, poginulih i ranjenih – cijena ovog rata još bi mogla natjerati Putina za pregovarački stol.

Ali koliko će još ljudi s obje strane poginuti i koliko će teritorija Ukrajina izgubiti - do te točke?