Prosvjedi u Srbiji: Kako je sve počelo i na čemu je fokus?

Prosvjedi u Srbiji koji su kulminirali proteklog vikenda upadom građana u zgradu državne televizije RTS i blokadom zgrade predsjedništva Srbije kad je bilo zakazano obraćanje predsjednika Aleksandra Vučića, trebali bi se fokusirati na jedan zahtjev prihvatljiv za sve, a to su slobodni izbori, ocijenio je u razgovoru za Fenu bivši premijer Srbije Mirko Cvetković. 

Podsjetio je da su prosvjedi počeli krajem studenog prošle godine tako što je opozicija održavala skup u Kruševcu i tom prilikom je jedan od opozicijskih lidera, predsjednik Levice Srbije Borko Stefanović, napadnut šipkama u glavu, ali se na sreću oporavio. Ozljede su izazvale krvarenje, Stefanović je bio sav krvav, te je sljedećeg dana izišao na konferenciju za novinare sa krvavom košuljom.  

''Sama ta scena s krvavom košuljom je imala veliki odjek, te je sljedećeg dana putem društvenih mreža organiziran miting pod nazivom "Stop krvavim košuljama!". To je bio početak. Taj miting nisu organizirale političke stranke, nego je više bio rezultat građanskog nezadovoljstva putem društvenih mreža'', kazao je Cvetković. 

Onda su se počeli izražavati razni zahtjevi. Na to je izvršna vlast, smatra Cvetković, reagirala prilično nespretno, a pogotovo se to odnosi na izjavu predsjednika Vučića da neće prihvatiti niti jedan njihov zahtjev čak i ako ih bude pet milijuna. 

''Na tu je izjavu javnost reagirala dosta negativno i tako su prosvjedi dobili ime "Jedan od pet milijuna", naveo je.  

Prosvjedi su se u početku održavali samo u Beogradu, svake subote u 18 sati, a Cvetković smatra da je znatna inspiracija bila i prosvjed "žutih prsluka" u Francuskoj. Kasnije su se prosvjedi počeli širiti na ostale gradove, s tim što su se prosvjedi u nekim gradovima održavali četvrtkom ili petkom ili nekim drugim danom. Tu su se okupljali razni govornici koji su davali svoja mišljenja. 

''Ono što je karakteristika tih prosvjeda je da njih ne organiziraju političke stranke, nego građani s ciljem da izraze nezadovoljstvo. Govornici su uglavnom bili umjetnici, intelektualci i druge javne ličnosti, mada je opozicija te prosvjede službeno podržavala, a njeni lideri sudjelovali'', kaže Cvetković.  

Po njegovom mišljenju suštinsko je pitanje što demonstranti žele, zato što imaju veliki broj različitih zahtjeva. Među njima su ljudi od krajnje desnice do krajnje ljevice. 

''Zbog toga je nejasno o čemu se radi. Da bi prosvjedi imali pravu snagu, morali bi se koncentrirati ne na tisuću tih zahtjeva, nego na jedan i da taj zahtjev bude prihvatljiv za sve s obzirom na njihovu heterogenost. Mislim da je taj zahtjev - slobodni izbori. Tek onda slobodni izbori trebaju da profiliraju one koji će voditi zemlju. Po mom mišljenju, većinsko opredjeljenje u Srbiji je Europska unija, uprkos tome što ima i drugih zahtjeva. Prosvjedi, ako se koncentriraju oko jednog zahtjeva, imaju smisla, a ako izlazite sa deset zahtjeva, od kojih su pet u kontradikciji sa drugih pet, onda to nema smisla. Odnosno ima smisla što su ljudi izašli i malo se oslobodili'', zaključio je Cvetković u razgovoru za Fenu.