Zemlje Europske unije imaju pet godina da se pripreme za rat, prema vojnom planu koji će Europska komisija predstaviti u četvrtak, a u koji je imao uvid magazin Politico.
''Do 2030. godine, Europa mora imati dovoljno snažan obrambeni položaj kako bi na vjerodostojan način odvratila svoje protivnike i bila spremna odgovoriti na svaku agresiju'', navodi se u nacrtu plana o kojem su ministri obrane raspravljali kasno u srijedu, prije nego što ga se predstavi Kolegiju povjerenika u četvrtak, odnosno danas. Plan bi idućeg tjedna trebao biti proslijeđen čelnicima EU-a.
Plan obrambene spremnosti do 2030. godine znak je rastuće uloge Europske unije u vojnim pitanjima — reakcija je na rat koji vodi ruski predsjednik Vladimir Putin protiv Ukrajine, ali i na nejasnu predanost američkog predsjednika Donalda Trumpa europskoj sigurnosti.
''Militarizirana Rusija predstavlja trajnu prijetnju europskoj sigurnosti u doglednoj budućnosti'', stoji u dokumentu koji je prvi objavio Bloomberg, a prenosi Politico.
Dok zemlje EU-a ubrzano povećavaju svoje obrambene proračune, velik dio te potrošnje ''ostaje pretežno nacionalan, što dovodi do fragmentacije, rasta troškova i nedostatka interoperabilnosti'', navodi se u dokumentu od 16 stranica.
Izvršno tijelo EU-a potiče države članice da zajednički kupuju oružje te želi da najmanje 40 posto nabave oružja do kraja 2027. bude ostvareno zajedničkim ugovorima — u odnosu na manje od petine sada. Plan također postavlja ciljeve da najmanje 55 posto kupovine oružja dolazi od tvrtki iz EU-a i Ukrajine do 2028., a najmanje 60 posto do 2030. godine. Dokument detaljno prolazi kroz niz prioriteta.
Jedan od glavnih ciljeva jest popunjavanje praznina u kapacitetima EU-a u devet područja: protuzračna i raketna obrana, logistička podrška i mobilnost, topnički sustavi, umjetna inteligencija i kibernetika, rakete i streljivo, dronovi i protudronske mjere, kopnena borba te pomorski sustavi.
Plan uključuje i vremenske okvire za tri ključna projekta:
Istočno krilo – projekt koji će integrirati kopnenu obranu s protuzračnom i protudronskom obranom te stvoriti tzv. „europski zid dronova“ koji je Komisija nedavno predložila radi bolje zaštite istočnih članica;
Europski zračni štit – za uspostavu višeslojnog sustava protuzračne obrane;
Obrambeni svemirski štit – za zaštitu svemirskih kapaciteta Unije.
Komisija se nada da će čelnici EU-a odobriti ta tri projekta do kraja godine.
Kako bi se osiguralo da budu spremni do 2030., prema nacrtu plana projekti bi trebali biti pokrenuti u prvoj polovini 2026. godine. Do kraja 2028. godine trebali bi biti uspostavljeni konkretni programi, ugovori i financiranje za rješavanje najhitnijih nedostataka.
Komisija također planira mapirati povećanje industrijskih kapaciteta potrebnih za popunjavanje praznina te identificirati rizike i uska grla u lancu opskrbe kritičnim sirovinama. To bi moglo izazvati prijepore jer je europska industrija tradicionalno oprezna kad je riječ o dijeljenju informacija o proizvodnji i opskrbnim lancima s Bruxellesom.
U dokumentu se navodi da će EU pomoći mobilizirati do 800 milijardi eura za obrambenu potrošnju, uključujući program SAFE vrijedan 150 milijardi eura kredita za nabavu oružja, europski industrijski program obrane od 1,5 milijardi eura (još u fazi pregovora), Europski fond za obranu te, nakon usvajanja 2027., sljedeći višegodišnji proračun Unije.
Naglašava se da će države članice zadržati kontrolu: ''Države članice jesu i ostat će suverene u pogledu svoje nacionalne obrane''.
Unatoč toj formulaciji, neke države protive se većoj ulozi EU u obrani, smatrajući da to područje tradicionalno pripada nacionalnim vladama.
''Najvažniji cilj mora biti priprema uvjeta kako bi države članice mogle ispuniti svoje nacionalne i međunarodne obveze u pogledu sposobnosti'', navela je Njemačka u svom službenom doprinosu Planu spremnosti EU-a za 2030.
U švedskom doprinosu, distribuiranom među diplomatima, stoji kako „pokazatelji moraju biti usmjereni na rezultate i fokusirani na mjerljive učinke“, umjesto na zahtjeve o tome u kojoj mjeri zemlje koriste konkretne instrumente poput zajedničke nabave.
Vojni plan, koji se priprema od ljeta, nastoji odgovoriti na zabrinutosti cijelog bloka, a ne samo onih država koje se osjećaju najugroženijima od Rusije. Kao aluzija na južnoeuropske članice poput Italije i Španjolske, dokument navodi da ''Europa ne smije zatvarati oči pred prijetnjama koje dolaze iz drugih dijelova svijeta'', spominjući Bliski istok i Afriku.
U nacrtu se također naglašava da će EU blisko surađivati s NATO-om. Savez i neke nacionalne prijestolnice izražavaju zabrinutost da bi Bruxelles mogao uspostaviti paralelnu obrambenu strukturu koja bi zakomplicirala vojne planove umjesto da se uskladi s NATO-om.
Konačni cilj plana jest omogućiti Europskoj uniji da postane samostalnija u sve opasnijem svijetu.
