Prije pola stoljeća službeno je okončan Vijetnamski rat

Na današnji dan prije pola stoljeća, 27. siječnja 1973. godini u Parizu je potpisan mirovni sporazum kojim je okončan Vijetnamski rat.

Sporazum su potpisali američki državni tajnik Henry Kissinger i sjevernovijetnamski ministar Le Duc Tho, koji su zbog toga nagrađeni Nobelovom nagradom za mir, koju je vijetnamski ministar odbio.

Vijetnamski rat, oružani sukob koji je 1964–73. vodio SAD protiv južnovijetnamske Fronte nacionalnog oslobođenja (FNO) i Sjevernoga Vijetnama (DR Vijetnam), a koji nikada nije formalno proglašen.

U širem smislu Vijetnamski rat obuhvaća konfliktno razdoblje 1946–75., obilježeno borbom Sjevernoga Vijetnama protiv Francuske (1946–54) i SAD-a (1964–73) te protiv Južnoga Vijetnama (1960–75).

SAD u namjeri da porazi komuniste

SAD je podupirao južnovijetnamski režim (vojni sporazum iz 1954), unatoč njegovim nedemokratskim obilježjima, kako bi održao podjelu Vijetnama i spriječio njegovo ujedinjenje pod komunističkom vlasti predvođenom Ho-Ši-Minom.

Južnovijetnamska gerila započela je djelovati početkom 1959. i ubrzo ju je predvodio prokomunistički FNO (osnovan 20. XII. 1960. uz pomoć DR Vijetnama). Početkom 1960-ih američki predsjednik John F. Kennedy i ministar obrane Robert S. McNamara sve više su poticali američki vojni angažman u Južnom Vijetnamu (1961. bilo je prisutno 950 američkih vojnih savjetnika, a 1963. oko 15 000).

SAD je podupirao južnovijetnamski program tzv. pacifikacije i preseljenja stanovništva kako bi se onemogućio gerilski otpor (izražen osobito u delti Mekonga i na širem području Saigona).

Početkom kolovoza 1964. u Tonkinskom je zaljevu bio napadnut američki ratni brod (prema nekim izvorima napad je bio insceniran), što je SAD-u (u doba predsjednika Lyndona B. Johnsona) poslužilo kao povod za zrakoplovne napade na Sjeverni Vijetnam (5. VIII. 1964) i uporabu kopnenih snaga u Južnom Vijetnamu (prve skupine američke vojske stigle su početkom veljače 1965).

Tko je koga podržavao?

Američkim snagama vojno su pomagali Australija, Novi Zeland, Filipini, Južna Koreja i Tajland, dok su Sjevernomu Vijetnamu i FNO-u pomagali SSSR i Kina.

Godine 1966. SAD je u Južnom Vijetnamu imao 268 000 vojnika, a 1968–69. oko 500 000. Saveznička južnovijetnamska vojska imala je oko 800 000 pripadnika (1968), uz mnogobrojne paravojne snage.

FNO je 1968. imao oko 340 000 boraca, kojima je pomagalo oko 80 000 sjevernovijetnamskih vojnika angažiranih u Južnom Vijetnamu (na čelu vojske DR Vijetnama bio je general Vo Nguyên Giap).

Iste su godine snage FNO-a nadzirale oko 60% Južnoga Vijetnama (potkraj siječnja 1968. u ofenzivi Tet napale su uporišta južnovijetnamske vojske u više od 50 gradova).

Od kolovoza 1964. do srpnja 1968. SAD je na Sjeverni Vijetnam bacio oko 2,5 milijuna tona bombi. Napadima su posebno bili izloženi Hanoi te Hai Phong i druge luke u Tonkinskom zaljevu.

Sredinom 1968. SAD je u ratu koristio oko 3000 borbenih zrakoplova, uglavnom s nosača VII. (Pacifičke) flote i iz baza u Tajlandu (goleme žrtve i štete SAD je prouzročio i primjenom kemijskog i biološkog oružja).

Potkraj listopada 1968. predsjednik Johnson obustavio je američko bombardiranja Sjevernoga Vijetnama kako bi se potaknuli mirovni pregovori (vođeni 1968–69. bez rezultata).

Primirje pa mirovni sporazum

Nastojeći uništiti gerilska uporišta i pravac opskrbe FNO-a iz Sjevernoga Vijetnama (tzv. Ho-Ši-Minov put), novi američki predsjednik Richard M. Nixon odobrio je u ožujku 1969. zrakoplovne napade na dijelove Kambodže i Laosa.

Godine 1972. SAD je pojačao pritisak na Sjeverni Vijetnam blokadom njegovih luka (u svibnju) i obnovom zrakoplovnih napada (u prosincu). Početkom 1973. bilo je uspostavljeno primirje, a 27. I. 1973. u Parizu je potpisan mirovni sporazum.

Uslijedilo je američko vojno povlačenje, a potom (1973–75) i obnova sukoba između suprotstavljenih vijetnamskih strana. Snage FNO-a su 30. IV. 1975. zauzele Saigon (koji jer potom preimenovan u Ho-Ši-Min), te je proglašeno vijetnamsko ujedinjenje (komunističke snage istodobno su pobijedile u Kambodži i Laosu).

U Vijetnamskom ratu poginulo je više od 1 milijun Vijetnamaca (najviše u Južnom Vijetnamu), oko 55 000 američkih vojnika i oko 5000 vojnika iz drugih država saveznica SAD-a. (Izvor: Hrvatska enciklopedija)