Prije 125 godina vodio se najkraći rat u povijesti

Englesko-zanzibarski rat vodio se između Ujedinjenog Kraljevstva i Zanzibara na današnji dan prije 125 godina, 27. kolovoza 1896. Trajao je između 38 i 45 minuta i najkraći je rat u dosadašnjoj pisanoj povijesti.

Rat je izbio nakon što je sultan Hamad bin Thuwaini, koji je surađivao s britanskim kolonijalnim vlastima umro, 25. kolovoza 1896. godine, a njegov nećak Khalid bin Bargash preuzeo vlast državnim udarom.

Britanci su na tom položaju željeli Hamuda bin Muhammeda, jer su vjerovali da će s njime lakše surađivati, pa su zato Bargashu dostavili ultimatum o abdikaciji. Na to je on okupio vojsku od oko 2.800 ljudi i uzeo sultanovu naoružanu jahtu usidrenu u luci. Dok su njegovi ljudi postavljali obranu oko palače, Britanci su u luci pokrenuli pet ratnih brodova, a na kopno su poslali odrede marinaca koji su trebali pružiti podršku lojalističkoj zanzibarskoj vojsci od 900 ljudi.

Iako je sultan u posljednjim trenutcima pokušao pregovarati o miru preko američkih predstavnika na otoku, nakon isteka ultimatuma, u devet sati ujutro, Britanci su iz bojnih brodova otvorili vatru prema sultanovoj palači.

Sultanova jahta je potopljena, a palača se počela urušavati izazivajući tako i ljudske žrtve. Bargash je pobjegao u njemački konzulat gdje mu je odobren azil. Paljba je prestala nakon 38 minuta (prema drugim podacima nakon 45 minuta).

Britanci su zahtijevali izručivanje sultana, ali on je 2. listopada pobjegao s otoka. Živio je u Dar es Salaamu (Tanzanija) dok nije uhvaćen 1916. Kasnije je oslobođen i dozvoljeno mu je živjeti u Mombasi gdje je umro 1927. godine.

Rat je imao oko 100 žrtava s lojalističke strane i oko 500 s protivničke (sultanove). Pobjednici, Britanci, su od zanzibarske vlade tražili reparacije kako bi pokrili troškove bombardiranja zemlje.

Zanzibar je danas dio istočnoafričke države Tanzanije. Sastoji od otoka Zanzibarskog otočja koji se nalaze u Indijskom oceanu, 25-50 km od obale Afrike.

Otočje se sastoji od dva veća otoka Unguje i Pembe, te mnogih manjih otoka, te brojnih otočića. Otok Unguja je najveći otok otočja, i često se naziva Zanzibar.

Povijest Zanzibara počinje prije 10. st., kada je bio bogat trgovački grad među Svahili plemenima. S vremenom postaje dijelom Omanskog carstva, te stanovništvo se miješa s Arapima.

Početkom 16. st. nakon posjeta otoku portugalskog istraživača, Vasca da Game, Otočje postaje dijelom portugalskog prekomorskog carstva. Stoljeće kasnije Omansko carstvo zauzima ponovo otočje. No, Omansko carstvo se brzo raspada na dva dijela radi problema s nasljedstvom.

Sve je rezultiralo time da Zanzibar postaje po prvi put organizirana, samostalna i nezavisna država. Kasnije ovo područje ponovno upada u nemilost zbog sukova interesa velikih sila, prije svega Njemačke i Velike Britanije.

Zanzibar je revolucijom 1963.g. je ponovo dobio samostalnost, ali vrlo brzo se ujedinjuje s Tanganjikom u Tanzaniju, što se dogodilo 1964.g., a tako je i danas.