Preživjet ćemo potop s nebesa zbog otaca naroda i sinova otaca

Opet je, ako ne ljudskim gnjevom, onda onim nebeskim, natopljena Bosna, a i Hercegovina. Opet su nebo, natopljeno našim kletvama, i zemlja, natopljena krvlju naših mržnji, pokazali kako su jači od nas. Opet je, u toj Bosni za čiju se patnju i mržnju nobelove nagrade dobivaju, udarilo na jadnu sirotinju. I opet će očevi i sinovi uzletjeti iznad jada potopljenog naroda i zemlji, koja nema svoje nebo, i poručiti kako je strašno vidjeti narod u tolikom jadu. Iz zraka. Kad se gleda iz fotelje, manje se vidi.

Poplave kakve se ne pamte u zadnje vrijeme, kakve nam je izbrisalo potapanje razuma što nas proganja u zadnje vrijeme i zbog čega godinama tapkamo u blatu svoje zbilje, samo su nadolile vodu nad jad s kojim se Bosna i Hercegovina godinama bori. Zahvaljujući sinovima i očevima koji lete nad jadom, koji će suze sirotinje iskoristiti kao ljepilo za svoje plakate, opet će krenuti borba za slatkorječivost. Možda će netko od sinova i zaplakati glumljenim suzama kako smo to navikli gledati nakon unaprijed dogovorenih propalih pregovora ili nakon zaključavanja stranačkih vrata pred nosom.

Nakon što odgledamo sve snimke što su nam ih brižni mediji servirali umotane u polupismene srcedrapateljne rečenice o jadu, nakon što se voda povuče u uvijek žednu zemlju našeg jada, slušat ćemo smišljene govore u utrci tko će biti najveći spasilac patnika i glumiti Spasitelja. Nakon što se povuku ćudljive rijeke, isplivat će odglumljena briga glumljenih otaca naroda i sinova otaca, pa će se u predizborne kampanje sasuti sva pomoć, sva briga i sva obnova ovog svijeta, koji će pak, navikao na mrvice, dati glas za obećanje.

Uz predizborna mlaćenja dobro utvrđenom neispunjenom materijom, vješti prosipači riječi s nevješto uvježbanim govorništvom, mlatit će se optužbama tko je kriv što je s vodom opet isplivala sva naša bijeda i jad. Tko je sjekao šume što su sprječavale klizišta, tko je davao dozvole za gradnju na klizištima, gdje je nestao novac za obranu od poplava za koje smo mislili da nikada neće doći, kao što je nekažnjeno nestao za snjegove koji ne padaju i požare koji ne gore?

Slijevat će se optužbe, lijepiti plakati suzama potopljenog naroda i obećavati, po tko zna koji put, da kad oni preuzmu vlast ništa nas neće iznenaditi, ni kiša, ni snijeg, ni požar. Ni crveno svjetlo iz MMF-a.

Kad oni dođu na vlast, vatrogasci neće imati samo jedno crijevo niti će biti praznih crijeva, civilne zaštite imat će čamce i neće bezobrazno ljudima govoriti da sami nađu bager i spriječe poplave. I imat ćemo jedan helikopter samo za njihovo vozikanje.

Neće se, kad oni opet zasjednu i kad počiste ono za što su drugi krivi, dogoditi da smo nespremni da imamo samo tri helikoptera i neće biti rezerviran jedan za njihovo prelijetanje stada. Kad oni dođu, imat ćemo i svoje nebo nad zemljom, koju je, nakon pohlepe podijeljene na tri, opustošila poplava.

Bit će, kad oni doći na vlast svega. Umjesto prljavih rijeka, što iz svojih utroba izbacuju gnjev kojim smo ih trovali godinama i smeće koje smo skrivali sami od sebe, teći će med i mlijeko. I opet će se dijeliti zlatne kašike. Ali, samo ako oni dođu na vlast.

Nakon kiša i voda i pružanja ruku, ostat ćemo ovce na suhom i kovati nove ograde. Bosna i Hercegovina, natopljena gnjevom, kletvama, i krvlju naših mržnji što nobelove nagrade dobivaju, preživjet će potop s nebesa. Onaj sa zemlje, umotan u plakate što se pripremaju, sve teže i teže.