Pol Pot – krvnik koji je počinio genocid nad vlastitim narodom
Pol Pot bio je vođa Crvenih Kmera, reakcionarnog komunističkog pokreta koji je vladao Kambodžom od 1975. do 1979. Njegova je vladavina rezultirala genocidom, u kojoj je život izgubila jedna petina stanovnika Kambodže.
Rođen je kao Saloth Sar prije jednog stoljeća, 19. svibnja 1925. u središnjem dijelu Kambodže, koja je u to vrijeme bila pod francuskim protektoratom. Sar, kasniji Pot, je bio sin bogatog veleposjednika s brojnim vezama u visokom društvu.
Zahvaljujući dobrim financijskim prilikama školovao se u najboljim školama na francuskom jeziku. Živio je u vremenu velikih političkih previranja u kojemu su za Drugog svjetskog rata zemlju okupirali Japanci, a nakon toga je Kambodža izborila neovisnost.
Školovanje u Parizu
U periodu uspostavljene neovisnosti 1949. godine Pot odlazi na daljnje školovanje u Pariz. Njegovi kolege s fakulteta izjavljivali su da je bio iznimno ugodan i bili su iznenađeni vijestima o njemu.
Jedino što su zamijetili da je imao dar govora koji mu je omogućavao da puno priča, a malo toga kaže. Ubrzo nakon odlaska u Francusku pristupa tamošnjoj komunističkoj stranci.
Sa studija se vraća 1953. i postaje vođa ilegalne komunističke partije. S obzirom da je riječ bila o ilegalnom pokretu osniva gerilske jedinice u udaljenim regijama, koje su se borile sa snagama tadašnjeg vladara, princa Norodoma Sihanuka.
Vodio dvostruki život
U tom početnom periodu Pot vodi dvostruki život, u javnosti je bio poznat kao predavač na privatnoj školi dok je potajice bio član komunističkog pokreta. Uz američku potporu princ je pokušao suzbiti djelovanje komunističke gerile.
Kasnije je tijekom Vijetnamskog rata došlo do zategnutosti u odnosima između monarha i američkih vlade što je udaljilo generala Lon Nolu od princa i dovelo do državnog udara 1970. Svrgnuti princ potom odlazi u Kinu gdje osniva vladu u izbjeglištvu, a Nola pak napušta prinčevu politiku neutralnosti i skreće udesno.
Crveni Kmeri dobivaju podršku princa u izbjeglištvu. U zemlji dolazi do sukoba između lijevih i desnih, a gerila osvaja Phnom Penh dok Nola bježi na Tajland 1975. godine.
Princ se potom nakratko vraća na vlast kao predsjednik, ali je već 1976. podnosi ostavku jer je bio užasnut pretvaranjem zemlje u totalitarnu državu. Nakon ostavke završava u kućnom pritvoru.
Vraća zemlju u srednji vijek
Država je za Kmera preimenovana u Demokratsku Kampućiju. Nakon toga Pol Pot kao premijer započinje s radikalnim reformama, i u suludom vizijom kojom pokušava zemlju vratiti u srednji vijek. Cilj mu je bio stvoriti agrarno komunističko društvo. Išao je tako daleko da je vratio kalendar na nultu godinu čime je egoistično negirao prošlost i tradicije svoje zemlje.
Prisilio je gradsko stanovništvo da napusti gradove i naseli se na seoskim imanjima. Ukinuo je novac, privatno vlasništvo, kao i religiju. Zatvorio je škole i bolnice, spaljivao knjige. Na posebnom udaru su se našli intelektualci, ali i Vijetnamci i muslimani.
Broj umrlih i ubijenih se procjenjuje u razdoblju njegove vlasti, koja je trajala između 1975.i 1979., na dva milijuna. Najozloglašeniji je bio zatvor S-21 , u kojem je tijekom četiri godine bilo zatvoreno 17 000 muškaraca, žena i djece.
Kmeri su se tijekom 1977. i 1978. počeli ozbiljnije sukobljavati s vijetnamskim snagama. Krajem 1978., Vijetnam je uz potporu Sovjetskog Saveza napao tzv. Kampućiju i do početka 1979. zemlja je bila najvećim dijelom okupirana.
Poraz režima Crvenih Kmera
Pol Pot je uspio pobjeći i iz planinskih područja nastaviti s gerilskim ratovanjem protiv novo uspostavljenog vijetnamskog režima.
Mučni pregovori zaraćenih strana na području Kambodže počinju 1987. i traju do 1991., kada je dogovoren prekid borbi, a u zemlju dolaze snage UN-a. Uskoro dolazi i do povlačenje vojnih snaga Vijetnama. Održavaju se izbori i stvara se koalicijska vlada. Godine 1993. zemlja vraća svoje staro ime, a vlada na čelu s princem uspostavlja parlamentarnu monarhiju tijekom iste godine.
Proces otvaranja zemlje počinje pokazivati istinu o Pol Potovoj vladavini. Saznaju se pojedinosti o mučenjima. Crveni Kmeri su oskudijevali streljivom pa su tako primjerice za smaknuća koristili hladna oružja poput bambusovih štapova.
