Pobuna protiv Hamasa u Gazi

U pojasu Gaze sve se češće čuje ono što je još donedavno bilo nezamislivo: otvoreni pozivi građana na odlazak Hamasa, prenosi Index. Na društvenim mrežama šire se snimke prosvjeda u kojima ljudi skandiraju: "Svi iz Hamasa - van!" i "Hamas je smeće!". Izmučeno stanovništvo, ogorčeno godinama sukoba i najnovijom katastrofom izazvanom ratom s Izraelom, sve otvorenije krivi upravo Hamas – grupu koja ovim palestinskim teritorijem upravlja gotovo dva desetljeća.

Iako javna kritika Hamasa u Gazi može biti smrtonosna, što potvrđuje slučaj ubijenog aktivista Odaya al-Rubaija, ljudi sve češće izlaze na ulice. BBC piše da je u Beit Lahiji, na sjeveru Pojasa Gaze, lokalno stanovništvo fizički spriječilo pripadnike Hamasa da iz njihovog naselja ispaljuju rakete, zahtijevajući da "uzmu svoje rakete i nestanu".

U Gazi je trenutačno sve manje straha i sve više bijesa.

"Nismo birali Hamas, dosta je"

Moumen al-Natour, odvjetnik i bivši politički zatvorenik iz Gaze, za BBC je izjavio: "Svijet misli da je Gaza Hamas i da je Hamas Gaza. Mi nismo birali Hamas. Hamas se mora povući." Unatoč opasnostima, javno nastupa protiv vlasti i objavljuje kritičke komentare u međunarodnim medijima. "Imam 30 godina. Kad je Hamas došao na vlast, imao sam 11. Moj život je izgubljen između rata i nasilja", rekao je.

Od preuzimanja vlasti 2007. na izborima, nakon kojih se nasilno riješio rivala iz pokreta Fatah, Hamas se održavao na vlasti bez pravih izbora, oslanjajući se na represiju i podršku iz inozemstva, prije svega iz Irana.

Sada ta kontrola dolazi pod znak pitanja. DW prenosi da je jedan palestinski dužnosnik nedavno izjavio kako je Hamas spreman odreći se vlasti "pod određenim uvjetima".

Radi se o jednoj od mogućih posljedica pregovora u kojima posreduju Egipat i Katar, a s ciljem uspostave dugotrajnog primirja i razmjene zarobljenika. Prema tom nacrtu, izraelske snage bi se povukle iz Gaze, a Hamas bi predao vlast novoj upravljačkoj strukturi, potencijalno Palestinskoj samoupravi.

Razlozi za "spremnost na povlačenje"

Zaokret Hamasa, ako je doista stvaran, vjerojatno je motiviran kombinacijom vojnih gubitaka, političke izolacije i unutarnjeg pritiska. Izraelska ofenziva koja je započela nakon Hamasovog napada 7. listopada 2023., u kojem je ubijeno oko 1200 ljudi i oteto 250, teško je uzdrmala infrastrukturu i zapovjedni lanac Hamasa.

Službeni broj poginulih Palestinaca u Gazi premašio je 50.000, prema podacima lokalnog ministarstva zdravstva pod kontrolom Hamasa, koje UN smatra uvelike vjerodostojnima, iako ih ne može neovisno provjeriti.

Istodobno, svakodnevni život u Gazi postao je nepodnošljiv. Nema struje, vode, lijekova i nade. Aktivist Amin Abed, kojeg je zbog ranijih kritika pripadnik Hamasa brutalno pretukao i danas živi u egzilu, rekao je za BBC: "Moć Hamasa počela je slabiti. Njihova taktika su batine, ubojstva i strah – ali to više ne djeluje kao nekad."

Može li Hamas zaista otići?

Prema DW-ovim sugovornicima, pitanje nije samo hoće li Hamas otići nego i tko bi ga mogao zamijeniti. Njemački analitičari Peter Lintl i Markus Schneider upozoravaju da unutar Gaze ne postoji realna alternativna politička struktura, osim potencijalno Palestinske samouprave, no Izrael tu opciju blokira već godinama.

"Teško je zamisliti da bi Izrael sada pristao na novu palestinsku administraciju u Gazi", kaže Schneider. Dodaje da su čak i tijekom rata postojali alternativni akteri s kojima se moglo razgovarati, ali "Izraelu očito nije stalo do političke alternative".

Još jedan ključni uvjet za izraelski pristanak na bilo kakav tranzicijski plan bio bi razoružanje Hamasa – što stručnjaci smatraju krajnje nevjerojatnim. "Ako Hamas ostane naoružan, i dalje će biti jači od bilo koje druge sile u Gazi", kaže Lintl.

Strah i gnjev

I dok se u pregovorima traži okvir za povlačenje Hamasa, na terenu, u šatorima, ruševinama i bolnicama, obični Palestinci svakim danom sve češće govore ono što su godinama prešućivali: ne žele više živjeti pod vlašću Hamasa.

Prosvjedi u Gazi i sve veća spremnost ljudi da se usprotive oružanim milicijama pokazuju promjenu raspoloženja. Još uvijek se ne može govoriti o organiziranoj pobuni, ali želja za slobodom, kako od okupacije tako i od autoritarnog upravljanja, postaje sve glasnija.