Pet godina Talibana: Što se dogodilo onima koji su pomagali Zapadu?

Tko zna na koje se obećanje njemačkih političara najviše oslanjaju afganistanski lokalni zaposlenici njemačkih službi iz doba prije dolaska talibana na vlast. Možda onom tadašnjeg ministra vanjskih poslova Heika Maasa (SPD), koji je 26. kolovoza 2021., jedanaest dana nakon preuzimanja vlasti talibana, rekao: "Naš rad nastavlja se, i to sve dok svi za koje snosimo odgovornost u Afganistanu ne budu na sigurnom."

Ili su možda vjerovali poruci Maasove nasljednice Annalene Baerbock (Zeleni), koja je 23. prosinca 2021. objavila: "Niste zaboravljeni. Radimo punom parom kako bismo sve vas doveli na sigurno." Možda su na kraju vjerovali i riječima bivše ministrice unutarnjih poslova Nancy Faeser (SPD), koja je uoči godišnjice u kolovozu 2022. uzviknula: "Nećemo vas ostaviti!"

Kako god bilo, u slučaju Ahmada Samima, koji je za Njemačku vojsku (Bundeswehr) radio kao tonski tehničar, Njemačka je održala riječ. U slučaju Javada Niazija, koji je radio za Savezno ministarstvo za gospodarsku suradnju (BMZ) i koji je i dalje zaglavljen u pakistanskom Pešavaru, nije.

Oba imena zapravo su izmišljena, s obzirom na to da obojica, iz straha od talibana i mogućih posljedica za njih i njihove obitelji, ne žele otkriti svoje pravo ime.

Danas u kolovozu 2026., pet godina nakon što su talibani preko noći ponovno preuzeli vlast u Afganistanu, Njemačka, nakon promjene vlade 2025., kao da više ne želi govoriti o svojim zvučnim obećanjima. Samim radi u jednom njemačkom velegradu kao recepcionar u hotelu i vrlo dobrim njemačkim jezikom kaže za DW: "Vrlo sam zahvalan Njemačkoj. No, ako netko kaže da će mi pomoći, onda to mora tako i ostati. Obećanje se mora održati."

U slučaju Javada Niazija, mora se jasno reći, Njemačka je prekršila svoje obećanje. Njemu je poput ostalih 600 Afganistanaca koji svakim danom sve očajniji u pakistanskom Pešavaru i prijestolnici Afganistana Kabulu čekaju, i dalje se nadajući svom odlasku. On i njegova obitelj kao da su zarobljeni u malom kavezu, priča za DW. Ušteđevina je potrošena, nema dozvolu boravka i ne može napustiti svoj privremeni smještaj, iz straha od pakistanskih sigurnosnih snaga, koje iz dana u dan uhićuju i deportiraju afganistanske državljane.

"Moj četrnaestogodišnji sin kupuje namirnice kad se ovdje smrkne. Ne možemo ići ni na bazar, ni u park, ni u bolnicu, moja djeca ne mogu u školu. To je za nas ogroman teret. Nismo mislili da bi zemlja poput Njemačke mogla povući svoju odluku, to je nevjerojatno."

Nova njemačka vlada više ne želi primati lokalne suradnike

Odluku je donijela, kako to izražava Javad Niazi, nova njemačka vlada demokršćana i socijaldemokrata pod kancelarom Friedrichom Merzom, uvevši u svibnju 2025. obustavu prihvata ove grupe ljudi. Pola godine kasnije preostali pomagači su se, pozivom u pomoć, obratili čak izravno kancelaru. "Htjeli smo i morali smo pobjeći od talibanske vladavine kako bismo preživjeli. Ne možemo se vratiti u Afganistan. Taj bi povratak za mnoge od nas brutalno i nasilno završio."

No, njemačka vlada je ostala nepopustljiva, a u međuvremenu čak surađuje "na tehničkoj razini" s talibanima u afganistanskim diplomatskim predstavništvima u Njemačkoj kako bi, prije svega, kriminalce s afganistanskom putovnicom deportirala u Afganistan.

Savezni ministar unutarnjih poslova Alexander Dobrindt istovremeno je novcem mamio pomagače da se odreknu svog odlaska u Njemačku. Do 2.500 eura jednokratno prije odlaska, do 10.000 eura pri povratku u Afganistan ili u treću zemlju, plus medicinska skrb, smještaj i hrana tijekom nekoliko mjeseci. "Dobrindtov novac", kako se to naziva među Afganistancima. 300 je ljudi prihvatilo ponudu i time se odreklo svoje budućnosti u Njemačkoj.

Sudbina lokalnih suradnika ovisi i o sudovima

Otada se prije svega sudovi bave budućnošću tih 600 Afganistanaca, svi u međuvremenu pokušavaju tužbom izboriti svoj odlazak u Njemačku. Naizgled im ide na ruku nedavna odluka Saveznog ustavnog suda iz srpnja 2026.: prema njoj, paušalna obustava prihvata ugroženih afganistanskih državljana, koju je uvela savezna vlada, krši ustavnu zabranu proizvoljnosti, pa vlada mora provoditi pojedinačne provjere svakog slučaja.

Odluka je vraćena Visokom upravnom sudu Berlin-Brandenburg, a Savezno ministarstvo unutarnjih poslova na upit DW-a i dalje smatra da je u pravu: "Savezni ustavni sud u velikoj se mjeri slaže s argumentacijom savezne vlade, prema kojoj se izjave o primanju mogu i ponovno ukinuti ako se promijeni politički interes. No, Savezni ustavni sud nalaže Saveznom ministarstvu unutarnjih poslova da pri odustajanju uzme u obzir svaki pojedinačni slučaj."

Nevjerojatna priča "Kabulskog zračnog mosta"

Za Javada Niazija time se strepnja za njegovu budućnost i budućnost njegove obitelji nastavlja. Vjerojatno bi već odavno odustao da nije podrške organizacije "Kabul Luftbrücke" (Kabulski zračni most). Ta njemačka nevladina organizacija je prije pet godina, suočena s kaosom na kabulskom aerodromu, vlastoručno unajmljenim zrakoplovom najprije prebacila 18 ljudi iz Afganistana, a do danas je spasila 4.424 ljudi od talibana, ponajviše kopnenim putem u Pakistan.

Eva Beyer, koja je ranije kao autorica snimala u Afganistanu, za DW se prisjeća početaka 2021.: "Unajmili smo taj zrakoplov, odletjeli u Kabul i tako uspjeli izvući nekoliko ljudi. No, tada smo shvatili da zapravo tek sada posao počinje. Od početka 2022. bila sam u Pakistanu, ondje sam organizirala kopnene prijevoze na pakistanskoj strani, dočekivala ljude na granici i brinula se o njima u Islamabadu. I od izvorno predviđena četiri tjedna, sada je nastalo pet godina."

Preostalih 600 ljudi u "psihički izvanrednom stanju"

Posljednje vrijeme "Kabul Luftbrücke" ponajviše se bavi pravnim savjetovanjem i podrškom preostalim Afganistancima. S uspjehom: zahvaljujući više od 200 dobivenih sudskih postupaka 1.018 je ljudi od 1. rujna 2025. moglo otići u Njemačku.

Vrijeme za preostalih 568 osoba u Pešavaru i 34 u Kabulu prolazi, jer im nije dobro. "Među sada još 600 ljudi koji čekaju, oko 75 posto su žene i djeca. To znači da za sve te žene i djevojke, koje ne idu u školu, više ne mogu izgraditi samostalan život i ne mogu obavljati nijedno zanimanje, put prema sigurnoj budućnosti je zauvijek zatvoren", , izvještava Beyer

Psihički pritisak, koji se tijekom godina nagomilao, za sve je nepodnošljiv, a u Afganistanu je taj pritisak još veći, iako su ljudi smješteni u takozvanim "sigurnim kućama". "No, to istodobno znači i da su talibani već prikupili imena i dokumente svih tih ljudi", zaključuje Beyer za Deutsche Welle.