Okreće li Francuska leđa svetogrđu?
Nacija stvorena na pobuni protiv monarhije i Crkve njegovala je provokaciju i svetogrđe kao dio svog revolucionarnog identiteta, a sada mnogi propituju smiju li se ismijavati religijski osjećaji, piše AFP.
Ali je tradicija ismijavanja i ljudi i bogova poljuljana pet godina nakon smrtonosnog džihadističkog masakra članova redakcije satiričnog časopisa Charlie Hebdo, nacionalnog simbola provokacije, kažu analitičari.
Oko dva milijuna ljudi i 40 svjetskih vođa marširalo je Parizom nakon masakra u siječnju 2015. i branilo slobodu govora rečenicom: "Ja sam Charlie" (Je Suis Charlie).
Antiklerikalizam
Uči početka suđenja upletenima u napad u srijedu, dio Francuza smatra da ne bi treba kritizirati vjerske simbole.
Samo polovica sudionika istraživanja, koje je Ifop proveo za Charlie Hebdo u veljači ove godine, podržava "pravo kritiziranja, čak i uvredljivog, vjere, vjerskih simbola ili dogmi". Većina protivnika mlađa je od 25.
"Pradoksalno je da se u svijetu koji se naziva sekularnim i u Francuskoj, u kojoj je sve manje i manje religioznih, blasfemija postala veliki tabu", navodi Anastasia Colosimo, profesorica političke teologije na pariškom Sciences Pou.
"Antiklerikalizam ili ateizam sve se više smatraju ofenzivnim. To više nije u modi", dodala je.
To je velika promjena u zemlji koja je prva u Europi dekriminalizirala blasfemiju 1881.
"Dopuštanje blasfemije usađeno je u same temelje (francuske) republike", kazao je povjesničar Jean Garrigues za AFP.
Ogromna konfuzija
"To je povezano s poviješću crkve, supremacijom Katoličke Crkve u francuskom društvu i njenom povezanošću s monarhijom koju su srušili revolucionarni republikanci", pojašnjava Garrigues i dodaje da je to "u srcu francuskog identiteta".
Međutim, neki ukazuju na tendenciju autocenzuriranja, koju potiče strah od nasilne odmazde, poput džihadističkog napada braće Cherifa i Saida Kouachi na Charlie Hebdo prije pet godina.
U osvetničkom napadu zbog izrugivanja proroka Muhameda ubijeno je 12 ljudi, uključujući pet karikaturista.
"Napad 2015. i realnost da se izrugivanjem riskira život izazvao je još veću autocecnzuru", kazao je Colosimo.
List Charlie Hebdo ponosan je zbog izrugivanja zadrtosti svih religija, ali su list posebno kritizirali zbog prikaza proroka Muhameda i to ne samo muslimani.
Garrigues navodi da je spomenuti trend uvelike povezan željom političke ljevice da ne bude "neprijateljska" prema manjinskim skupinama, odnosno prema muslimanima.
Rezultati istraživanja Ifopa pokazuju "ogromnu konfuziju između vrijeđanja religije i njezinih simbola, što je legalno, i pozivanja na mržnju prema vjernicima, što je kažnjivo", komentirao je Charlie Hebdo.
Charlie Hebdo nastavio je crtati proroka Muhameda i kritizirati islam.
Međutim, nema više nekadašnjeg žara pa je jedna od najpoznatijih novinarki časopisa, Zineb El Rhazoui napustila Charlie Hebdo jer je postao mekan prema islamističkom terorizmu.
Crteži postaju mlaki
Karikaturist i urednik lista Laurent 'Riss' Sourisseau, koji je izgubio ruku u napadu na redakciju 2015., ali je preživio tako što se pravio da je mrtav, kazao je da postoji tendencija da političke karikature u Francuskoj budu "ekstremno sporazumne"
"Ne postoji puno uredničkog rizika, a crteži postaju mlaki", kazao je.
Kritičari kažu da je zaštita slobode govora sve manja.
Takozvani Plevenov zakon iz 1972., uveden kao mjera borbe protiv rasizma, stvorio je kaznena djela vrijeđanja, klevete i poticanja na mržnju, nasilje ili diskriminaciju.
Negiranje holokausta ilegalno je u Francuskoj od 1990.
"Od Plevenovog zakona samo smo pooštrili zabrane, povećali kazne i smanjili prava"; kaže Colosimo.
Sloboda govora
U siječnju ove godine ponovno se aktualizirala debata o slobodi govora jer je tinejdžerica primila prijetnje smrću, nakon što na Instagramu nazvala islam "usranom religijom".
Tadašnja ministrica pravosuđa Nicole Belloubet osudila je prijetnje, ali je kazala kako je tinejdžerica "uvrijedila religiju", zbog čega je javnost kritizirala ministricu.
Predsjednik Emmanuel Macron je, pak, branio pravo i te tinejdžerice i svih drugih Francuza, na "blasfemiju, kritiku i karikiranje religije".
"Sloboda govora ne postoji da bi zaštitili ugodne razgovore", navodi Colosimo.
"Ona je tu da zaštiti razgovore razgovore koji su uvredljivi, razgovore koji šokiraju i alarmiraju", dodala je.
