Njemačka podijeljena: Tko se boji vuka još?

Tajanstveni napad iz zasjede počinjen na groblju, brzo se pretvorio u detektivsku priču o povratku vukova u Njemačku.

Jednoga jutra u studenome općinski vrtlar uređivao je travnjak sagnut uz ogradu groblja kada mu se sleđa prikrao četveronožni predator i zario mu zube u lijevu podlakticu.

Iako iznenađen, čovjek je uspio životinju udariti komadom alata i otjerati je. Incident je prijavio mjesnim vlastima u Steinfeldu, u Donjoj Saskoj.

"Vuk napao čovjeka", odmah je glasio naslov u tabloidu Bildu.

Međutim, laboratorijski nalazi krvi iz rane i vrtlarove odjeće nisu pronašli slinu, dlaku ili bilo koji drugi genetski trag vuka. Mnogi stoga misle da je čovjeka ugrizao divlji pas.

Iako nije bilo ozbiljnijih posljedica, ovaj je slučaj iznova rasplamsao ionako politiziranu raspravu o vukovima u Njemačkoj.

Ukorijenjen u folklor

Vukova u njemačkoj prirodi nije bilo 150 godina, jer su istrijebljeni, sve do povratka početkom stoljeća kada su počeli prelaziti njima nevidljivu granicu iz Poljske. Otkako su se vratili, nije zabilježen nijedan napad na ljude.

Aktivisti za zaštitu okoliša oduševljeni su time što se u zemlju vratio europski sivi vuk, vrsta ukorijenjena u njemačkom folkloru i bajkama braće Grimm.

Te životinje, međutim, izazivaju strah i mržnju uzgajivača ovaca, ali i nekih političara krajnje desnice koji su iskoristili prigodu i pitanje vuka nametnuli kao temu na trima regionalnim izborima u istočnoj Njemačkoj, primarnom vučjem teritoriju.

Skupina koja želi ograničiti vučju populaciju ukazuje na napade poput onog iz listopada kada su se vukovi nekako probili u tor i zaklali 40 ovaca.

Takozvani antivučji lobi pokrenuo je peticije i kampanje na društvenim mrežama protiv životinje koju smatraju jedino bezobzirnim ubojicom.

Alternativa za Njemačku (AfD), stranka krajnje desnice poznata po protuimigrantskoj politici, prva je počela politizirati to pitanje.

Istim jezikom kojim traže ograničenje broja tražitelja azila u Njemačkoj, zahtijevaju i određivanje "obergrenze", odnosno gornje granice broja vukova.

"Životinje se prestanu bojati ljudi ako ih prestanu gledati kao prirodne neprijatelje", rekla je glasnogovornica saskog ogranka AfD-a. "A kada su vukovi u pitanju, to može dovesti do napada i na čovjeka".

Slučajno, njezino prezime je Grimm, kao i slavnih autora Crvenkapice i vuka.

Mijenja dlaku, ali ne ćud?

Neki promatrači smatraju da su mnogi od 700 do 800 vukova koliko ih luta Njemačkom zapravo križanci vukova i pasa, što ih isključuje iz statusa zaštićene vrste kakvu ima vuk.

"Vuk promijenio dlaku?", provokativan je naslov lovačkog časopisa "Jagd und Hund".

Zaljubljenik u prirodu Stephan Kaasche (43) ljutito stisne zube kada mu netko spomene odstrel vukova. On je svoju dječačku ljubav prema životinjama pretvorio u stalni posao čuvara parka prirode.

"Vukovi se i sada ilegalno ubijaju", rekao je. "Ali to ih ne sprečava da se približavaju gradovima, jednako kao što ista praksa ne zaustavlja divlje svinje. To jednostavno ne funkcionira tako".

Kaasche stoji, s dvogledom u ruci, na rubu bivšeg otvorenog ugljenokopa koji je pretvoren u park prirode u Lausitzu, u Saskoj.

Tu negdje, blizu poljske granice, okoćeno je 2000. prvo leglo vukova u njemačkoj divljni.

"Eno ga, vuk", uzvikuje razdragano i pokazuje prstom na mladog vuka u udaljenom šipražju.

Neki drugi bi na njegovom mjestu povukli okidač.

Po policijskim podacima, 280 vukova ilegalno je ubijeno u Njemačkoj od 2000. godine.

Većinu su pregazili automobili, ali na desetke su ih usmrtili lovci, koji se uglavnom ponašaju po pravilu "pucaj, zakopaj, šuti". To i nije neobično s obzirom na to da za ubojstvo vuka kazna može biti i do pet godina zatvora.

Od mitološke do nepoželjne životinje

Rasprava o njemačkim vukovima često se oslikava kao debata između urbanih, zelenih idealista i grubljeg seljačkog puka koji uglavnom želi zaštititi svoj život i obitelji.

"Vuk je najpolitiziranija životinja u Njemačkoj", napisao je nedavno tjednik Die Zeit. "Ili ste za njih ili ste protiv".

"Nacisti su ga mitologizirali, a sada je iz drugih razloga postao simbol naivne glorifikacije prirode", kazao je novinar Stefan Aust.

Što se tiče spomenutog napada na groblju, još se istražuje. Svjedoka, osim vuka i vrtlara, nema.

Kaasche naglašava da vukove ne doživljavaju ljude kao hranu i pretpostavlja da je, ako se uopće radilo o vuku, u pitanju bio neki 'mladac' koji se čovjeku približio iz znatiželje.

Strahovi od napada vukova uglavnom potječu iz vremena kada se ugrizom mogla prenijeti bjesnoća, kaže Kaasche. Ali u Njemačkoj cijelo desetljeće nije bilo nijednog slučaja bjesnoće, naglasio je.

"Ova je priča sigurno postigla jedno, a to je potpirivanje straha", dodao je, prenosi Hina.