New York pliva, a baba se češlja

"Vuk, vuk!", vikao je pastir i kad vuka nije bilo. "Vuk, vuk!" vikao je pastir i kad je vuk došao, samo što pastiru onda nitko nije došao u pomoć.

Pouka ove bajke se može pronaći i u sinoćnjem dolasku uragana Sandy na sjeveroistok SAD-a. Brojni ljudi su ostali u svojim kućama izloženi poplavama i snažnom vjetru unatoč višednevnim upozorenjima o apokalipsi koja dolazi.

Pridjevi "apokaliptično" i "epski" su već opisali uragan Sandy, ali takve najave su se pojavljivale i za prošlogodišnji uragan "Irene" koji skoro da nije ostavio nikakve posljedice po američko tlo.

"If it bleeds, it leads" je moto američkih medija koji u crnim temama vide priliku za porast gledanosti. Ratovi, kriminal i prirodne katastrofe su mamac za gledatelje, pa se ne štede novci pri raspoređivanju reportera u zemlje i regije koje su imale nesreću da im "kuća bude na CNN-u".

Patrick Cockburn iz britanskog Independenta smatra kako sami gledatelji različito posmatraju medijsko praćenje navedenih događaja. Prema Cockburnu, i gledatelji znaju razlikovati objektivno od neobjektivnog novinarstva, posebno pri pokrivanju ratova kad mediji pripadaju jednoj od zaraćenih strana.

Dosad su mediji imali povjerenje pri pokrivanju prirodnih katastrofa, ali to povjerenje gube s vremenom, što može biti vrlo opasno, jer je uloga medija u pripremanju na posljedice odlučujuća.

Kvaka je u tome, smatra Cockburn, što će televizijske kuće bilo kakvu poplavu, i običnu i onu epskih razmjera, popratiti istim kadrovima: srušenim mostovima, poplavljenim kućama i spašavanjima u posljednjem trenutku, bez otkrivanja potpunog konteksta.

S druge strane, kod nas se javljaju i cinični komentari o glomaznoj medijskoj mašineriji koja prati uragan Sandy dok slične vremenske nepogode svake godine pogode i zemlje Latinske Amerike, jugoistočne Azije ili indijskog potkontinenta, a vijesti o tome budu samo crtica prije vijesti iz show businessa.

Razlog se opet nalazi u gledanosti. Ako će gledatelj radije pogledati holivudski nego bolivudski film, onda će se sigurno prije i poistovjetiti s američkim žrtvama poplave, nego indijskim ili bangladeškim.

Isto vrijedi i za terorističke napade. Napad na Blizance u New Yorku je opisan u knjigama, filmovima, TV serijama i brojnim novinskim člancima i postao je dio općeg znanja i u BiH. Teroristički napadi primjerice u Iraku su postali svakodnevna stvar i agencijska vijest kojoj se samo mijenja broj žrtava.

Uloga medija u pripremanju na katastrofu je jednaka s ulogom nadležnih službi, ali je odgovornost neizmjerno manja. Pritom mediji žive od gledanosti/čitanosti koja opet ovisi o gledateljima/čitateljima kojima se treba prilagoditi, što stvara začarni krug iz kojeg je teško izaći.