Kinesko-kanadski akademik Jiang Xueqin, kojeg pojedini mediji nazivaju ''kineskim Nostradamusom'', ponovno je u središtu pozornosti nakon što se njegova prognoza o američkoj politici prema Iranu djelomično ostvarila.

Jiang je, naime, predvidio da će američki predsjednik Donald Trump odustati od najekstremnijih prijetnji, uključujući mogućnost nuklearnih napada, što se poklopilo s odlukom o dvotjednom primirju umjesto daljnje eskalacije sukoba.

Analizu je Jiang iznio prošlog mjeseca studentima na Moonshot Academy u Pekingu, a prenio ju je jordanski medij Roya News. U svom izlaganju rat između SAD-a i Irana nije opisao kao pitanje vojne nadmoći, nego kao sukob strateške fleksibilnosti.

''Kalibracija je u konačnici pitanje strateške fleksibilnosti. Onaj tko ima više opcija i fleksibilniju strategiju obično pobjeđuje'', poručio je Jiang, dodajući kako Iran, unatoč slabijoj vojnoj snazi, uspijeva kontrolirati tempo sukoba.

Jiang Xueqi

Jiang Xueqi

Kontrola sukoba

Prema njegovim riječima, Sjedinjene Američke Države oslanjaju se na zračnu nadmoć i jasno definiranu eskalacijsku ljestvicu, dok Iran djeluje selektivno, birajući trenutke i čuvajući svoje opcije.

Kako bi približio svoju tezu, Jiang je upotrijebio usporedbu iz učionice, opisujući sukob kao odnos nasilnika i strpljivog učenika koji čeka pravi trenutak za odgovor, pretvarajući vlastitu izdržljivost u prednost.

Posebno je kritizirao američku vojnu strategiju, koju je opisao kao ''obrnutu piramidu'', u kojoj je naglasak na zračnoj sili, dok su kopnene snage u drugom planu.

''Ratovi su obično ratovi iscrpljivanja. Ako želite pobijediti, najjeftiniji i najfleksibilniji resurs, vojnici, trebaju činiti temelj strategije'', istaknuo je.

Fleksibilnost u sukobu

Jiang smatra da Iran koristi svoju prednost u fleksibilnosti, ciljajući ključne sustave poput radara i protuzračne obrane, istovremeno zadržavajući kontrolu nad Hormuškim tjesnacem.

''Prednost Irana leži u fleksibilnosti. Kontrola vremena eskalacije omogućuje slabijoj strani da nesrazmjerno utječe na ishod'', rekao je.

U svojoj analizi primjenjuje i elemente teorije igara, tvrdeći da SAD nastoji slomiti iransku moć i osigurati kontrolu nad energetskim tokovima, dok Iran igra dugoročnu igru ograničenih ciljeva, a Izrael pokušava dodatno ojačati svoju poziciju u regiji.

''Ratovi nisu samo pitanje oružja, nego kontrole narativa, političkih odnosa i resursa'', zaključio je Jiang.

Iako se njegova procjena o izostanku nuklearne eskalacije zasad pokazala točnom, njegova druga prognoza izaziva zabrinutost. Jiang tvrdi da bi, unatoč političkom otporu, Sjedinjene Države mogle biti prisiljene na kopnenu operaciju u Iranu jer zračna kampanja sama po sebi ne može donijeti odlučujuću pobjedu.

Za sada, dvotjedno primirje daje prostor za diplomaciju, no ostaje neizvjesno hoće li se sukob ponovno rasplamsati i hoće li se ostvariti i druga Jiangova prognoza.