Dugo se smatralo da Vladimir Putin nema jasnu ideologiju, već da je riječ o klasičnom kleptokratu čiji je primarni cilj održavanje vlasti. Međutim, s vremenom je razvio svojevrsnu ideološku konstrukciju nalik sloganu ''Make Russia Great Again'', kojom je uvjeravao javnost da je Rusija ponižena raspadom Sovjetskog Saveza te da je upravo on taj koji može obnoviti njezinu snagu.
Putin se pritom pozicionirao kao branitelj tradicionalnih vrijednosti i protivnik Zapada, kojeg opisuje kao dekadentan i prijeteći. No, prema analizi ruskog novinara i kolumnista Andreja Kolesnikova, rat u Ukrajini nije rezultat samo političkog oportunizma, nego prije svega ideologije ruskog izuzetništva i imperijalne vizije svijeta.
Ta ideologija, koja rusku ekspanziju prikazuje kao obrambenu ili čak oslobodilačku borbu protiv ''globalističkog zla'', ključni je faktor koji objašnjava izbijanje rata. Bez takvog ideološkog okvira, tvrdi autor, ne bi bilo ni vojne intervencije.
Kolesnikov, koji desetljećima prati Putinovu vladavinu, ističe da su elementi mesijanizma i ogorčenosti prema Zapadu bili prisutni još od početka njegove vlasti početkom 2000-ih. Obnova sovjetske himne i ocjena raspada SSSR-a kao ''najveće geopolitičke katastrofe'' bili su rani signali tog smjera.
Nakon početka rata u Ukrajini 2022. godine, ta je ideologija dodatno institucionalizirana. Uvedeni su koncepti ''tradicionalnih vrijednosti'', novi školski predmeti s naglašenim patriotizmom, jedinstveni udžbenici povijesti te sveučilišni kolegiji poput ''Osnova ruske državnosti'', koji služe kao sredstvo ideološke edukacije mladih.
Prema autoru, riječ je o svojevrsnom povratku konceptu ''znanstvenog komunizma'' iz sovjetskog razdoblja, s ciljem oblikovanja svijesti novih generacija kroz narativ o nadmoći ruske države i posebnom povijesnom putu.
Proces ideološke indoktrinacije proširio se i na državne institucije, medije i kulturu. Cenzura je pojačana, nepoželjni mediji i digitalne platforme se blokiraju, a pokušava se uvesti i obvezna uporaba državnih komunikacijskih aplikacija u obrazovnom i javnom sektoru.
Ideologija se temelji na narativu o Rusiji kao ''državi-civilizaciji'' s tisućljetnom poviješću obilježenom ratovima i obrambenim pobjedama. U tom okviru Zapad se prikazuje kao trajni neprijatelj, a aktualni sukobi interpretiraju se kao nastavak povijesne borbe protiv vanjske prijetnje.
Problem takvog svjetonazora, ističe Kolesnikov, jest nedostatak jasnog pozitivnog cilja. Dok su Sovjetski Savez i postsovjetska Rusija imali ideološke i ekonomske modele kojima su težili, suvremeni režim nema jasno definiranu viziju budućnosti osim konfrontacije sa Zapadom.ž
Putinov sustav temelji se na tri ključna elementa: snažnoj političkoj kontroli, mesijanskoj ideologiji i državnoj intervenciji u gospodarstvu. Ta kombinacija omogućuje održavanje poluautoritarne strukture vlasti i opravdavanje dugotrajnog rata, ali istodobno dovodi do ekonomske stagnacije i međunarodne izolacije.
U takvom okruženju građani često prihvaćaju službena objašnjenja kao način psihološke prilagodbe složenoj i nesigurnoj stvarnosti.
Kolesnikov zaključuje da Putinova ideologija, kao i njegov politički sustav, ne ostavlja prostor za smanjenje sukoba sa Zapadom niti za unutarnju liberalizaciju, čak ni u slučaju mogućeg mirovnog sporazuma. Sukob je postao trajno stanje koje definira političku i društvenu stvarnost Rusije.
Iako bi, prema njegovoj procjeni, s vremenom moglo doći do zamora ideologije među stanovništvom, stvarne promjene moguće su tek s odlaskom aktualnog političkog vrha, nakon čega bi ideologija mogla ući u fazu privremenog povlačenja.
