Ispovijest ukrajinske časnice koja je preživjela pakao Mariupolja i ruski logor
Mariupolj je bio potpuni pakao u kojem su izginule tisuće civila, ispripovijedala je sudionicima zagrebačkog sigurnosnog foruma časnica ukrajinske vojske Marija Ček, koju iz tog grada Rusi odveli u zarobljeništvo gdje su joj uskraćivali hranu, vodu, san, mučili je elektroškovima i tukli.
Maria Ček, članica Azovske brigade, preživjela je bitku za Mariupolj i iz Zagreba pozvala međunarodnu zajednicu da poduzme više napora i spasi oko 900 njezinih suboraca koji se još uvijek nalaze u ruskom zarobljeničkom logoru u kojemu je i sama provela godinu dana izložena raznim mučenjima.
U Mariupolju je bio potpuni pakao
Prije početka ruske agresije na Ukrajinu, Ček je uglavnom radila s novinarima i na međunarodnim odnosima. No 2022. je uvučena u brutalnost rata.
"U Mariupolju je bio potpuni pakao. Vidjela sam kliniku za ginekologiju i porode, koja je bombardirana. Vidjela sam poznato dramsko kazalište, gdje su ubijene tisuće civila. To je bilo zaista užasno. Ondje sam izgubila puno svojih vojnih kolega, a potom sam bila u zatvoru u Rusiji godinu dana", rekla je Ček novinarima na 9. Zagrebačkom sigurnosnom forumu, piše Hina.
Južna ukrajinska luka Mariupolj postala je meta žestokih ruskih napada brzo nakon početka invazije 24. veljače 2022. i unatoč naporima Ukrajinaca, naposljetku je pala.
Ček je oslobođena razmjenom zarobljenika, ali upozorava da je oko 900 njezinih suboraca još uvijek zarobljeno i pozvala je svijet "da učini više napora da ih spasi".
Ne znam kako nisam umrla
Iz prve ruke zna što proživljavaju jer je i sama bila zlostavljana - od elektrošokova i drugog fizičkog zlostavljanja do nestašice vode, ponekad i hrane, opisala je.
"Najteže je bilo ljeti kad nam tri dana nisu dali vode. Imala sam samo jednu malu bočicu vode i mislila sam da ću umrijeti, uopće ne znam kako nisam", rekla je.
"Pala sam na pod, nastavila ležati i nisam se bojala da će doći i prebiti nas iako je bilo zabranjeno ležati. Ali bila sam toliko iscrpljena pa sam samo mislila da želim preživjeti i doći i reći ljudima da se to još događa u Europi u 21. stoljeću. Da bi se trebalo za to znati i nekako zaustaviti", nastavlja časnica.
U zarobljeništvu su joj rekli da joj je suprug mrtav, ali ona je u to odbijala vjerovati jer je i sam časnik.
Preživjela je mučenje i razna fizička zlostavljanja kakva je prije provodio KGB, ali joj je najteže padalo što je nekoliko mjeseci bila lišena informacija. U nekom trenutku razdvojili su muškarce i žene. Mijenjali su prostore, ali uglavnom je bila u ćeliji od dvadesetak kvadrata s najmanje 20 žena.
Kaže da njoj osobno nije bilo razlike u tretiranju u odnosu na muškarce.
"Ne mogu govoriti u ime drugih, ali prema mom iskustvu i mene su tukli i mučili kao i muškarce. Možda zbog moje jedinice ili možda zato što sam bila uključena u neka međunarodna pitanja. Nisam sigurna zašto", rekla je Ček.
Iako je prošla rehabilitaciju, neke prizore ne može zaboraviti - poput spaljenog leša malog djeteta.
"To mi je bio šok jer mi je zapravo san vratiti se normalnom životu i imati svoju djecu", rekla je Ček.
