Ogromna zemlja – veliki broj predrasuda

Iako Indija ima 1,38 milijardi stanovnika, za većinu ljudi na Zapadu prosječan Indijac i dalje je IT-inženjer s naočalama koji govori engleski s čudnim naglaskom.

Indija ovog ponedjeljka (15.8.) slavi 75 godina neovisnosti od britanske kolonijalne vladavine, a indijski talent i kultura proširili su se na veći dio svijeta – od joge i duhovnosti, pa do izvršnih direktora multinacionalnih korporacija poput Googlea i Twittera. Ipak, stereotip o toj zemlji i dalje dominira mnogim glavama u Sjevernoj Americi i Europi.

Evo što ljudi najčešće pogrešno misle kada je riječ o Indiji:

Indijci i hindusi nisu isto

Indija je raznolika zemlja s nekoliko glavnih religija, među kojima su hinduizam, islam, kršćanstvo, budizam, sikhizam i džainizam. I ne samo to – na popisu iz 2011. oko 2,9 milijuna ljudi izjasnilo se kao ateisti.

Ako putujete kroz Indiju, ponekad ćete vidjeti da se jezik i kultura mijenjaju na svakih 50 do 100 kilometara. Svaka savezna indijska država ima svoj glavni jezik, a neki od njih imaju na stotine dijalekata.

S obzirom na to da je, prema popisu stanovništva iz 2011., engleski drugi najrašireniji jezik, on se često koristi za komunikaciju, npr. između onih iz istočne države Zapadni Bengal koji govore bengalski i onih iz južne države Kerala koji govore jezik malajalam, prenosi DW.

Nisu svi Indijci vegetarijanci

Na Zapadu misle da je Indija lider vegetarijanskog pokreta. Ali, iako je u Indiji broj vegetarijanaca možda veći nego u ostatku svijeta, ipak se samo oko 30 posto stanovništva te zemlje identificira s tim načinom ishrane.

Prema jednoj anketi provedenoj 2019. i 2020. godine, blizu 70 posto Indijaca konzumira meso ili jaja, ali samo 7 posto njih jede i govedinu. No tih 7 posto bi trebalo uzeti s rezervom, jer je moguće da svi sudionici ankete po tom pitanju nisu bili iskreni zbog straha od posljedica. Hindusi (većina u Indiji) kravu smatraju svetom životinjom, a posljednjih godina dodatno se radi na suzbijanju konzumacije goveđeg mesa.

Stereotipi o siromaštvu

Film „Milijunaš s ulice" (Slumdog Millionaire) donio je Indiji Oscara – ali cijena je bila visoka. Siromaštvo je svakodnevica za većinu Indijaca. Prema podacima Svjetske banke, skoro 60 posto stanovnika te zemlje živi s manje od 3,10 dolara dnevno.

Voajeristički prikaz njihovih života na velikom filmskom platnu mogao bi se vidjeti kao romantična predodžba siromaštva za zapadnjačku publiku. U filmu su u crveno-smeđem, sepija-tonu, prikazane prepune ulice kojima teče kanalizacija i prolaze neuhranjena djeca.

Ako se tome doda još i klišej o bijelcu koji „pomaže" siromašnim Indijcima kako bi izbjegli svoju tešku sudbinu, kao u filmovima „Ruka od milijun dolara" (2014.) s Jonom Hammom ili „Grad radosti" (1992.) s Patrickom Swayzeom, to onda sigurno ne pomaže lokalnom stanovništvu. Indijska filmska industrija nije samo Bollywood

Bollywood ili hindi filmska industrija često se smatra jedinim predstavnikom indijske kinematografije. Raskošna vjenčanja, prenaglašene scene plesa i zasljepljujuće boje pojačavaju klišej o grandioznim setovima, glazbi i veličanstvenim gestama romantike kao suštini Indije.

Ali, Indija proizvodi filmove na nekoliko jezika, a neki od njenih najvećih dragulja snimljeni su baš na regionalnim jezicima. Indijski filmski univerzum je ogroman i neprestano raste: od filma na bengalskom „Pather Panchali" Satyajita Raya iz 1955., pa do ovogodišnje epske drame „RRR" na jeziku telugu koja je zaradila 90 milijuna dolara već u prvom tjednu prikazivanja.

„Mistična Indija"

Roman „Siddhartha" Hermanna Hessea iz 1922. godine za mnoge Europljane je bio prvi uvod u „indijsku duhovnost".

S vremenom je ta fascinacija prerasla u globalni trend, pa danas tisuće stranaca putuje u svete gradove kao što su Rishikesh i Haridwar kako bi ondje prakticirali jogu ili se upoznali s alternativnom medicinom Ayurvedom.

Ali dok Beatlesi ili film Julije Roberts „Jedi, moli, voli" iz 2010. navode neke da povjeruju da će na ulicama Indije postići nirvanu, mnogi stanovnici te zemlje otvoreno izbjegavaju i samo spominjanje te predodžbe o „mističnoj Indiji“ koja se prodaje u popularnoj kulturi.

Indijska hrana – mnogo više od curryja

I konačno, raznolikost Indije se možda najbolje odražava u njenoj hrani, koja se na žalost u inozemstvu obično svodi samo na curry. No ta zemlja ima gastronomsku ponudu koja može konkurirati čitavim kontinentima.

Nabrajanje različitih indijskih delicija zahtijevalo bi ogroman prostor – od kašmirskog „wazwana", biharske „litti chokhe" i „vindalooa sa svinjetinom" pa sve do manipurskog „kangshoija", radžastanskog „laal maasa" i karnatakskog „pandi curryja".

Iako začini koji se upotrebljavaju možda ne odgovaraju baš svakom nepcu, uobičajene zapadnjačke predodžbe o indijskoj hrani kao nečemu što je previše začinjeno ili „sve isto“ ne samo da su problematične, već su i potpuno pogrešne, prenosi DW.

U svijetu koji je sve više povezan na mnoge od tih stereotipa se sada na internetu ukazuje kao na nešto zastarjelo. Napredak po tom pitanju je spor, jer je i zadatak herkulovski, ali globalna zajednica pokazuje povećanu spremnost za učenje. Ljudi ulažu više vremena u unapređenje svog interkulturalnog znanja i kompetencija, a to znači da je budućnost i raznolika i inkluzivna.

Nadajmo se zato da će „Nevjerojatna Indija" dobiti zasluge koje joj nesumnjivo pripadaju.