Europa još uvijek ne zna što s migrantima

Europa i dalje traži odgovor na pitanje koje oblikuje politiku gotovo svake vlade na kontinentu – kako upravljati migracijama.

Dok se broj ljudi koji riskiraju život na rutama prema Europi i dalje ne smanjuje, države reagiraju sve strožim pravilima, a vidljive su i sve veće društvene podjele.

Najstroža politika azila

Riskirajući život, malim čamcima svakog dana prelaze La Manche. U Velikoj Britaniji migrante će uskoro dočekati dosad najstroža politika azila, piše HRT.

Laburistička vlada predlaže da se stalni boravak umjesto nakon pet dodjeljuje nakon 20 godina. Po novome izbjeglički status redovito bi bio provjeravan. To znači da kada je matična zemlja ocijenjena sigurnom, moguća je deportacija.

Za podmirivanje troškova smještaja tražiteljima azila može se oduzeti i nakit.

"Teret koji je pao na ovu zemlju je težak. Azil je zatražilo 400 tisuća ljudi u posljednje četiri godine. Preko 100 tisuća ljudi sada živi u azilantskim smještajima. A više od polovice izbjeglica ostaje primati socijalnu pomoć osam godina nakon dolaska. Britanskoj javnosti koja plaća račun, sustav se čini izvan kontrole i nepravedan", rekla je Shabana Mahmood, britanska ministrica unutarnjih poslova.

Nova pravila odnosila bi se samo na one koji tek stižu na otok. Ovo će biti najopsežnija promjena britanske politike azila od Drugog svjetskog rata.

"Demoniziranje migranata"

Kritičari kažu da Laburisti ovim potezom žele zaustaviti sve veću popularnost konzervativne desnice. Naime, stranka Reform UK u anketama vodi s gotovo dvostrukom razlikom.

"Prije sam glasao za laburiste. Neću ponovno glasati za laburiste jer mislim da su krenuli putem demoniziranja imigranata i nazivanja ih ilegalnima i sličnim stvarima, kao što to radi Reform UK. Ne mislim da postoji nešto poput ilegalne osobe. Mislim da mogu ilegalno ući u zemlju, ali i dalje ima puno izbjeglica i ljudi koji traže azil. Ne mislim da ih treba demonizirati", ustvrdio je stanovnik Londona Daniel Flynn.

"Mislim da žure. Mislim da reagiraju na grozničav stav javnosti, a ne na onaj koji izgleda kao da kontroliraju situaciju. Ovo izgleda kao impulzivna reakcija. Ne mogu reći gdje je granica, ali mislim da izgledaju kao da ni oni ne znaju. I to je njihov posao, ne moj", istaknuo je stanovnik Ian Deakin.

Rješenje koje London sada uvodi ipak nije došlo s desnice. Ideja je potekla iz Danske i to s lijevog političkog spektra.

Danski pristup 

Danski pristup migracijama jedan je od najstrožih u Europi. Kritiziraju ga udruge za ljudska prava. Srž danskog modela je odvraćanje ilegalnih migranata.

Smanjene su državne beneficije, a proces dobivanja azila dug je i neizvjestan. Pravni put do statusa stalnog boravka u Danskoj traje najmanje osam godina.

"Posljedica privremenih dozvola boravka za mnoge je izbjeglice rezultirala time da su teže učili jezik, pronalazili posao i integrirali se u dansko društvo jer su u stalnoj neizvjesnosti hoće li im uopće biti dopušteno ostati ovdje", ustvrdila je Eva Singer iz neprofitne organizacije "Danski savjet za izbjeglice".

Europska unija prošle je godine eksperimentirala s centrima za migrante u trećim zemljama. U listopadu 2024. otvoreni su talijanski migrantski centri u Albaniji. Danas zjape prazni nakon što se sud u Italiji nije složio s popisom tzv. sigurnih zemalja.

Transferi migranata

Talijanska vlada i dalje inzistira na slanju tražitelja azila u Albaniju.

"Ako su transferi migranata blokirani u uvjerenju da zemlje poput Bangladeša i Tunisa nisu sigurne zemlje, u trenutku kada prijedlog Europske komisije za europski popis sigurnih zemalja uključuje Bangladeš i Tunis, gdje je razlog za blokadu", zapitala se talijanska premijerka Giorgia Meloni.

U Njemačkoj vladajuća koalicija želi smanjiti ilegalne migracije, ali potaknuti legalno doseljavanje i rast radne snage. Zato je početkom mjeseca osnovana agencija "Work and stay".

S druge strane afganistanskim izbjeglicama koji žele doći iz Pakistana u Njemačku, nudi se novac da to ne učine.

"Ako pretpostavimo da te osobe nemaju mogućnost ulaska u Njemačku, trebali bismo im ponuditi bolje izglede, a ti su izgledi, kao i u drugim slučajevima, povezani s financijskom ponudom za dobrovoljni povratak u Afganistan ili neku drugu treću zemlju", kazao je njemački ministar unutarnjih poslova Alexander Dobrindt.

Trumpov mandat 

S one strane Atlantika, oštra protuimigrantska politika Donalda Trumpa, čini se, pokazuje rezultate. Statistike američke carine pokazuju da je broj uhićenih migranata koji pokušavaju ući u SAD pao za 90 posto.

Najniža je to razina od 1970. Zbog toga je koridor San Diego Tijuana doživio transformaciju. Navodno su prazna i skloništa s meksičke strane.

U zemljama Latinske Amerike migracije su postale nepredvidive, višesmjerne i sve teže za obuzdavanje. Raseljene osobe uglavnom dolaze iz Venezuele, Haitija, Nikaragve i Kube.

"Ljudi praktički samo čekaju da završi mandat Donalda Trumpa kako bi vidjeli što će se dogoditi. Ljudi koji ostaju sa mnom su ljudi koji se ne mogu vratiti u svoju zemlju ili svoj grad. Venezuelanci kažu da će biti kažnjeni ako se vrate u svoju zemlju. Kubanci kažu isto, upozorio je ravnatelj skloništa u Tijuani Gustavo Banda.

Diljem SAD-a provode se i racije ICE-a - službe za imigraciju i carine. Snimke racija koje kruže internetom izazvale su ogorčenje dijela javnosti.

ICE će za nadzor migranata možda angažirati i i privatne istražitelje za 180 milijardi dolara. Trumpovi pristaše brane poteze - kažu da predsjednik ispunjava svoje najvažnije predizborno obećanje.