Dodik na suđenju Karadžiću: Izetbegović je napravito temelje za rat u BiH

"Izetbegović nije imao političku većinu u državi i lažno se identificirao kao predsjednik BiH", kazao je predsjednik Republike Srpske Milorad Dodik utorak pred Haaškim sudom gdje je svjedočio na suđenju svom prethodniku Radovanu Karadžiću optuženom za genocid u BiH.

Dodik je poručio da je za izbijanje rata u BiH kriv tadašnji predsjednik Predsjedništva BiH Alija Izetbegović koji je "želio vlast za sebe".
Dodik, koji je tijekom rata bio zastupnik u skupštini BiH i koji svjedoči za Karadžićevu obranu, je rekao da je lider SDA, Alija Izetbegović vodio politiku opasnih namjera i napravio temelj za sukob na prostoru BiH, prenose agencije.

Točno se znalo što je Krajina

Dodik je rekao kako je SDA bila formirana kao prva nacionalna i nacionalistička stranka, koja je svojim djelovanjem uporno pokušavala narušiti pažljivo izbalansirani balans u BiH, jer je sve vrijeme bila vidljiva namjera da preuzmu ingerencije upravljanja BiH.

Rekao je i kako je njegova Srpska demokratska stranka (SDS) bila protiv razbijanja tadašnje Jugoslavije za razliku od Izetbegovićeve Stranke demokratske akcije i Hrvatske demokratske zajednice (HDZ) koja je i u parlamentu BiH "podržavala unilateralnu secesiju Hrvatske".

Rekao je da je SDS bio vodeća politička stranka na tom prostoru i da je u to vrijeme i on (Dodik) kao poslanik bio dio te strukture.

''Autonomne regije su ranije postojale i točno se znalo što je Krajina, Posavina, Semberija, Hercegovina i šta je neretvanska regija. Prema tome, kao ideja da se uspostavi novo društveno uređenje, ideja tih regija mislim da nije postojala. Ali kao ideja da se uspostave te regije za organizaciju života mislim da jeste'', rekao je Dodik.

Kacin pripremao secesiju Slovenije

Na pitanje tužitelja je li SDS imao svoje ljude u medijima, te je li tu postojala cenzura i kontrola, Dodik je naglasio da su tako svi radili, navodeći za primjer i Sloveniju.

''Tako je rađeno i u Sloveniji, za šta je bio zadužen Jelko Kacin, današnji europski parlamentarac, koji je putem medija pripremao secesiju Slovenije od Jugoslavije.Tako su se oblikovale informacije i to su svi činili'', istaknuo je Dodik.

Upitan je li točno da se SDS često predstavljao kao zaštitnik nacionalnih interesa srpskog naroda kako bi stekao vlast, Dodik je kazao da je u to vrijeme u srpskom narodu vladao ogroman strah od rehabilitacije ustaštva te da su Srbi na području Krajine masovno stradali u ustaškom logoru Jasenovac, te je taj strah artikuliran kroz narodno uvjerenje da će taj zločin biti obnovljen.

''SDS je davao odgovore na taj strah. Nije antidemokratski ako stranka želi da se predstavi kao zaštitnik nacionalnih interesa. To i ja danas radim'', naveo je Dodik.

Spornih 36 milijuna

Vijeće Haškog tribunala je u dokazni materijal uvelo dokument, odnosno novinski članak iz Dnevnog avaza sa naslovom „Iz Narodne banke Karadžić ukrao 36 milijuna KM“.

Predstavnik tužiteljstva Alan Tieger je istaknuo kako je 2005. godine Dodik izjavio da ga brine činjenica što je u proljeće 1997. godine Karadžić iz Banja Luke odnio 36 milijuna njemačkih maraka.

''Vi ste na taj potez Karadžića skrenuli pažnju vašoj zajednici. Smatrali ste da je to neprihvatljivo, ilegalno i pretpostavljam nepravedno prema siromašnim ratnim veteranima i njihovim udovicama. Zar ne?'', pitao je Tieger.

Odgovarajući na pitanje Dodik je istaknuo da je „Dnevni avaz lažljiva novina, koja služi u svrhu propagande“, te je potvrdio da je taj novac založen za materijale koji su trebali za obnovu Republike Srpske prije svega za istočni dio.

''Kasnije sam spoznao i imao priliku da vidim da je taj novac deponiran za crijep, ciglu i ostale građevinske materijale u Srbiji u poduzećima kao što se nalazilo u Kikindi za građevinski materijal. Tada kada sam tu izjavu dao nisam znao da je to deponirano na taj način'', istaknuo je Dodik rekavši kako se to odvijalo u uvjetima, kada nije postojao platni promet kada su se sve novčane transakcije odvijale gotovinom te da je 36 milijuna maraka impozantna cifra.

''Kao premijer RS-a mogao sam isto tako vidjeti da je došlo robe koja prelazi preko 100 milijuna maraka za obnovu istočnog dijela RS-a prije svega grada Istočno Sarajevo. Dakle ništa nema sporno što se tiče te izjave'', kazao je Dodik te dodao kako je izvor „Dnevni avaz“, kojem on uopće ne vjeruje navodeći da to nije referentna novina.

Beznačajno svjedočenje?

Komentirajući Dodikovo svjedočenje, časnik za vezu s Haaškim tribunalom Amir Ahmić, rekao je kako nije neuobičajeno da svjedoci obrane pred Haaškim tribunalom s političkim backgroundom govore u kontekstu koji ide u korist haaških optuženika.

Međutim, kako je kazao, takva svjedočenja, sljedstveno dosadašnjim presudama i sudskoj praksi, u pravilu nemaju nikakav značaj za ICTY.

Referirajući se, konkretno, na dio Dodikovog iskaza u kojem je on za početak rata u BiH okrivio prvog predsjednika Predsjedništva RBiH i nekadašnjeg lidera Stranke demokratske akcije Aliju Izetbegovića, rekavši da je Izetbegović "vodio politiku opasnih namjera“, Ahmić je kazao kako je ovakva vrsta svjedočenja kao i ranija česta imputiranja teze o stvaranju "tzv islamske države u BiH", već viđeni scenarij, te ponovio da to nema nikakvu dokaznu vrijednost pred ICTY-om.

''Milorad Dodik je svjedok Karadžića i naravno da je svjedočio u njegovu korist'', kazao je Ahmić, navodeći da je Dodik u tom kontekstu pukušao demantirati tužbene navode kojima se bivši predsjednik RS-a tereti za udruženi zločinački poduhvat i druge teške zločine.

U vezi s tim, dodao je da je Haaško tužiteljstvo ukazalo na Dodikovu nekonzistentnost u izjavama, predočavajući mu ranije iskaze u predmetu "Radoslav Brđanin" kada je detaljno opisivao ulogu SDS-a i rukovodstva ove stranke, te pozivajući se na izjavu aktuelnog predsjednika RS-a date Tužiteljstvu 2003. godine.

Kratku analizu Dodikovog svjedočenja, Ahmić u izjavi Feni zaključuje riječima - da je namjera Tužiteljstva bila da opovrgne ono što je Dodik izjavio danas, pozivajući se na njegove ranije izjave, dok je obrana insistirala na tvrdnji da je ondašnja skupština RS-a bila ključni faktor, odbijajući tezu da je Karadžić bio "gospodar života i smrti na području RS-a".