Deset izuma iz Beča koji su osvojili svijet

U Beču su osmišljeni i razvijeni revolucionarni izumi, ali i male stvari koje obogaćuju svakodnevni život.

Prvi električni automobil

Tko bi rekao da je prvi električni automobil na svijetu izumljen u Beču i to još prije više od 100 godina. Proizvođač kočija Ludwig Lohner i Ferdinand Porsche 1899. godine je dovršio prvi električni automobil za bečku tvornicu Lohner. Sljedeće godine ovaj novitet je predstavljen na Svjetskoj izložbi u Parizu, a 1900. godine uslijedio je prvi hibrid. Razlozi za izum u to vrijeme slični su razlozima za današnje električne automobile. Lohner je smatrao da "veliki broj benzinskih motora" nemilosrdno zagađuje zrak. Neko vrijeme je izgledalo kao da će električni motor u utrci sa motorom s unutarnjim izgaranjem odnijeti pobjedu. Međutim, to se nije desilo, jer su previsoki troškovi razvoja kao i pravni spor oko patenata bili kraj za Lohner-Porsche.

Skijališta u zatvorenom

Prva dvorana za skijanje u svijetu je izgrađena 1927. godine na željezničkoj stanici Nodrwestbahnhof. Umjetni snijeg je pravljen kombinacijom sode za pranje, piljevine i vode. Sniježna palata sa dvije skijaške staze, jednim sanjkalištem i jednom skakaonicom predstavljala je veliku atrakciju. Nakon početne gužve skijalište se zatvorila za nepunu godinu dana, a među razlozima zatvaranja bili su medijski članci sa slučajevima obolijevanja kod ljudi, od poteškoća sa disanjem do svrbeža kože. Međutim, trend otvaranja zatvorenih skijališta se nastavio do danas.

Prva vodootporna maskara

Prva vodootporna maskara je nastala pukim slučajem i iz nužde. Helene Winterstein Kambersky je 1920ih bila proslavljena pjevačica kojoj se maskara razljevala pod toplim reflektorima pozornice. U kuhinji je sa svojim bratom hemičarem pokrenula eksperimente da bi krajem 1930ih izumila prvu vodootpornu maskaru u svijetu. Helene Winterstein Kambersky je zbog prijašnjeg trovanja olovom bila u invalidskim kolicima te je 1936. godine pod svojim umjetničkim imenom osnovala sopstvenu kozmetičku kompaniju "Nussy". Tvrtka Helene Winterstein Cosmetics je i dalje u posjedu obitelji pa se njena originalna maskara još uvijek može naći u prodaji.

Pravilno pranje ruku

Teorija o pranju ruku i pravilnoj higijeni nastala je u Beču. Ignaz Semmelweis je time revolucionirao medicinu. On je sredinom 19. stoljeća iz Mađarske stigao u Opću bolnicu u Beč, gdje je u porodilištu primjetio da neobično veliki broj majki umire od dječije groznice, dok je na odjelu za babice obolijevalo mnogo manje žena. Prepoznao je da su liječnici iz operacione sale prenosili bakterije jer nisu prali ruke. Semmelweis i danas važi za "spasioca majki". Njegova saznanja su međutim naišla na veliko neodobravanje među kolegama koje su zauzele neprijateliski stav prema njemu, što ga je osobno slomilo. Preminuo je pod ne sasvim razjašnjenim okolnostima u državnoj bolnici za mentalno oboljele.

Psihoanaliza

Još jedan liječnik iz Beča je revolucionirao svijet. Epohalno djelo Sigmunda Freuda "Tumačenje snova", kojim je utemeljena psihoanaliza objavljeno je 1899. godine. Ulica Berggasse 19 je 47 godina bila lokacija njegove ordinacije i mjesto stanovanja njegove obitelji. Danas se na tom mjestu začetka psihoanalize nalazi Muzej Sigmund Freud. Freudovi uspješni tretmani i znanstveni radovi učinili su ga nadaleko poznatim, dok su nacionalsocijalisti palili njegove knjige. Sa svoje 82 godine bio je prinuđen napustiti Beč i izbjeći u London, gdje je, zbog neizlječivog tumora, sebi oduzeo život predozirajući se morfijumom.

Prvi koncertni klavir sa osam oktava

Kao grad glazbe Beč je i jedan od svjetskih lidera kada je u pitanju proizvodnja instrumenata, poput proizvođača klavira "Bösendorfer". Sa skoro 200 godina, ne samo da je najstariji proizvođač u premium segmentu, već je i simbol jedinstvenog zvuka koji je cijenjen u cijelom svijetu. Proizvođač klavira "Bösendorfer" proizvodi godišnje 300 ručno rađenih instrumenata. 1900. godine, izum klavira, koji je po prvi put imao cijeli raspon od osam oktava, izazvao je senzaciju. Najbolji su svirali i sviraju na Bösendorferu, od Dukea Elingtona do Oscara Petersona, od Beatlesa do Bernsteina, od Liszta do Gulde, od Michaela Jacksona do Tori Amos.

Prve operne naočale

Vjerojatno nije slučajno što su operne naočale izmišljene u svjetskoj prijestolnici glazbe. Friedrich Voigtländer izumio je prvo opersko staklo sa dva sočiva u Beču. Do tada su se predstave u kazalištu i operi mogla pratiti samo pomoću običnog teleskopa. Mali, praktični dvogledi i danas su veoma popularni.

Prva masovno proizvedena stolica

Thonetova bečka kafe stolica je najpoznatiji dizajnerski namještaj iz Beča i jedan je od najprodavanijih namještaja za sjedenje na svijetu. Klasična "stolica broj 14", koju je dizajnirao Michael Thonet 1860. godine je uspješna priča, s kojom je počela i moderna proizvodnja namještaja. Novi proizvodni proces zasnovan na podjeli rada omogućio je po prvi put industrijsku serijsku proizvodnju. Stolica koja je danas navedena pod brojem 214, mogla se rastaviti na šest pojedinačnih dijelova i tako poslati širom svijeta. Michael Thonet je napravio revoluciju u proizvodnji namještaja svojim izumom savijanja punog drveta pomoću pare.

Gumeni dvorac

Djeca širom svijeta vole gumene dvorce. I oni su svoj put u svijet započeli u Beču. Elisabeth Kolarik ne samo da vodi nekoliko restorana u bečkom Prateru, već je 1977. godine izmislila i gumeni dvorac i nazvala ga "Luftburg". Elisabeth Kolarik je željela da njena kćerka ima mali dušek u obliku dvorca za skakanje. Činjenica da je to rezultiralo ogromnim gumenim dvorcem bila je posljedica nesporazuma oko dimenzija.

Viennoiserie

U zemljama njemačkog govornog područja pojam "Viennoiserie" ne znači mnogo. Međutim u zemljama kao što su Francuska, Velika Britanija ili SAD, pojam "viennoiserie", odnosno "stvari iz Beča" opisuje izvanredna bečka peciva. I to ima svoje razloge, jer "kipferl" (kifla) je upravo iz Beča otišla u svijet. U 19. stoljeću austrijska prijestolnica je imala posebnu reputaciju kada je u pitanju pekarska umjetnost. Pekari iz cijelog svijeta došli su u Beč da uče. I neki bečki pekari su svoje znanje prenijeli u inostranstvo, poput Augusta Zanga, koji je otišao u Pariz 1838. te tamo proširio kroasane i bečka peciva, priopćila je Mreža za međunarodnu komunikaciju Grada Beča.