Dan osnutka neke druge Hrvatske
Prije sedamdeset i osam godina, 10. travnja 1941., u četvrtak, tri dana uoči Uskrsa, umirovljeni visoki časnik Slavko Kvaternik, neposredno prije ulaska njemačkih postrojbi u glavni grad ondašnje Banovine Hrvatske, iz zgrade Radio Zagreba u Vlaškoj ulici, u 17:45 sati izravno je pročitao proglas o uspostavi Nezavisne Države Hrvatske, a koji je potom, nebrojeno puta, bivao otisnut u ustaškim dokumentima, povijesnim knjigama i školskim udžbenicima.
Kako piše Express, prije državnoga generalskog puča, izvedena nakon masovnih demonstracija u Beogradu, 27. ožujka 1941., zbog pristupanja Kraljevine Jugoslavije u Trojni pakt, s Njemačkom, Italijom i Japanom, kad je vlast bila predana u ruke maloljetnome kralju Petru II. Karađorđeviću, Hitler i Mussolini su miješali karte i krojili nove granice na zemljovidima, koje će biti ucrtane nakon očekivana raspada razjedinjene balkanske monarhije.
Štićenik
Maček je 6. travnja, dva dana poslije njemačkoga bombardiranja Beograda, putem zagrebačkoga radija, pozvao Hrvate zahtijevajući od njih "red i disciplinu, kod kuće i u vojsci".
Tada je među ustašama u Hrvatskoj, počela klijati pojačana nada kako će Mussolini nagovoriti Hitlera da na hrvatski tron bude posjednut Ante Pavelić, pogotovu što je, uoči zračnoga napada na Beograd, njihov štićenik zagrmio iz Firenze: "Hrvatski narode, ustaj na noge, lati se oružja, svrstavaj se u bojne redove i stupaj pod ustašku zastavu na kojoj su već zapisana slavna djela pobjede."
Da potom nastavi: "Naša je pobjeda osigurana, naše oslobođenje je gotova stvar. Hrvatski ustaški pokret stavio se, ne od danas, nego već od deset godina, uz bok velikoga talijanskog i njemačkog naroda, i zato danas silne ogromne vojske velikih vođa tih velikih naroda, Hitlera i Mussolinija, kojima se nitko više oduprijeti ne može, stoje na našu obranu, te zajamčuju našu slobodu i Nezavisnu Državu Hrvatsku, na cijelome hrvatskom povijesnom i neprekinutom narodnom području!" Tada je prvi put bio spomenut naziv Nezavisna Država Hrvatska koji se potom nije smio mijenjati, iako su se riječi: nezavisna zgrozili jezički čistunci. Jer, po njima, hrvatskije bi bilo reći: neovisna. Ali kako se carska ne poriče, natrag se, unatoč rogoborenjima, nije smjelo.
Rezolucija
Paveliću privrženi ustaški palatini, sastali su se potajice 7. travnja u Zagrebu i sročili rezoluciju, koja je, uz pomoć njemačkih diplomata, potom bila poslana u Berlin. Potpisali su je Slavko Kvaternik, Mladen Lorković, Edo Bulat, Janko Tortić i Marko Lemešić.
U tri poteza matirani dr. Vladko Maček, desetak minuta kako je Kvaternik urbi et orbi objelodanio rođenje NDH, poslao je svoj, unaprijed sročeni proglas, da ga pročitaju na radiju: "Hrvatski narode! Pukovnik Slavko Kvaternik, vođa nacionalističkoga pokreta u zemlji, proglasio je danas slobodnu i nezavisnu hrvatsku državu na cjelokupnome historijskom području Hrvatske te je preuzeo vlast. Pozivam sav hrvatski narod da se novoj vlasti pokorava, pozivam sve pristaše Hrvatske seljačke stranke, koji su na upravnim položajima, sve kotarske načelnike i odbornike, i da tako dalje iskreno surađuju s novom narodnom vladom".
Time što u proglasu Maček nije spomenuo Pavelića nazire se kako je sve bilo pripremljeno da prvi građanin postane Slavko Kvaternik, a da je vrtoglava promjena zatekla Mačeka na krivoj nozi.
Ne saznavši što se zapravo zbivalo iza kulisa, tašti i zlopamtljivi Ante Pavelić nije oprostio Mačeku što ga nije spomenuo imenom u izjavi kojom je zatražio od haesesovaca da budu lojalni novome režimu. Kvaternik mu, zbog mira u ustaškoj kući, nije otkrio što se, u njegovu odsustvu, valjalo iza brda. One desetotravanjske večeri, kad je njemačka vojska umarširala u Zagreb, nalik letku, na jednome listu velikoga formata, ulice je preplavio iznova pokrenuti dnevnik Hrvatski narod, ovoga puta s naznakom u zaglavlju: Glasilo ustaškog pokreta, čiji je kao odgovorni urednik bio potpisan Matija Kovačić, poznati novinar ultranacionalističkog opredjeljenja. Novina je stajala dinar. Plakatski naslovljen, u cijelosti je bio otisnut Kvaternikov proglas, dok je Mačekov tek ovlaš prepričan.
Sutradan, 11. travnja 1941., službene Narodne novine također su objavile Kvaternikov proglas, ali sad s potpisom: Slavko Kvaternik, zamjenik poglavnika. Zapovjednik cjelokupne vojne snage.
Prvi govor
Zacijelo, piše Express, bio je nametnut kao službeno stajalište novih vlastelina. Za to vrijeme predviđeni broj 2 u NDH, književnik dr. Mile Budak, ležao je u bolnici na zagrebačkom Rebru i oporavljao se poslije operacije koju je izdržao prije kraha Jugoslavije. Ante Pavelić je još bio daleko od Zagreba, mada su ga ustaše očekivale svakoga sljedećeg dana kako bi napokon preuzeo žezlo s poglavničkim ovlastima. No isprepadan fiksnom primisli, koja ga je opsjedala još od 1930., kad je na nj u Münchenu neuspješno pucao, kako je rekao, "ubojica plaćenik beogradske vlade", u strahu od atentata, otezao je s dolaskom.
Iz udobnosti u Italiji javljao je Kvaterniku i ostalima, koji su u njegovo ime počeli vladati Hrvatskom, da ga očekuje neodgodivi sastanak s Benitom Mussolinijem u Rimu. Kako ga je Mussolini požurivao neka konačno krene u domovinu, nije mu bilo druge nego da se počne pripremati za put. Pavelić se, međutim, zahvalio Duceu na ponudi da poleti talijanskim vladinim zrakoplovom zato što se plašio leta. Svojega zaštitnika je uvjerio kako bi bilo puno učinkovitije da sa svitom od kojih 250 ustaša stigne zemaljskim putom.
U Zagreb je stigao 15. travnja, a prije toga susreo se s Kvaternikom te održao kratak govor.
''U ovom času naše misli i naši osjećaji idu velikom njemačkom narodu i njegovoj nikad nepobjedivoj vojsci, i prijateljskom talijanskom narodu i njegovoj bratskoj vojsci. U Hrvatskoj vladat će red i rad. Svatko će biti odgovoran poglavniku, a poglavnik će biti odgovoran hrvatskom narodu'', Bio je to prvi Pavelićev govor u Hrvatskoj nakon 12-godišnjega izbivanja.
