Da Von der Leyen nije preživjela glasanje, EU bi propao u kaos: Jedna stvar je alarmantna

Većina članova Europskog parlamenta, koji su glasali o prijedlogu koji je podnijela krajnja desnica, podržala je predsjednicu Komisije. Da je izgubila na glasovanju, Von der Leyen i ostatak njezine Komisije morali bi odstupiti, što bi EU bacilo u kaos.

Europski parlament u četvrtak je očekivano glasao protiv izglasavanja nepovjerenja Europskoj komisiji Ursule von der Leyen koje je inicirao rumunjski konzervativni zastupnik. Za nepovjerenje njemačkoj predsjednici Komisiji glasalo je 175 zastupnika, a usprotivilo mu se njih 360, dok je 18 bilo suzdržano. Za izglasavanje nepovjerenja bilo su potrebne dvije trećine glasova zastupnika. Glasanje je inicirao rumunjski konzervativni zastupnik Gheorghe Piperea, prikupivši potpise 75 zastupnika.

Oni Njemici prvenstveno zamjeraju odbijanje da objavi razmjenu poruka s direktorom američke farmaceutske kompanije Pfizer tijekom pandemije koronavirusa.

Unatoč službenoj podršci vlastite Europske pučke stranke, kao i socijalista, liberala iz skupine Renew i Zelenih, mnogi zastupnici Europskog parlamenta iz tih političkih grupacija nisu se pojavili na glasovanju, prenosi Tprotal.

Ovo je tek početak problema

Dok se Ursula von der Leyen, kako se i očekivalo, bori za politički opstanak još jedan dan, njezini problemi daleko su od rješenja. Glasovanje – prvi pokušaj izglasavanja nepovjerenja od 2014. godine – razotkrilo je rastuću političku opoziciju predsjednici Europske komisije, koja se, poput većeg dijela kontinenta, čini da je skrenula udesno, dovodeći je u sve otvoreniji sukob s dvjema glavnim strankama koje su je izvorno podržale.

Von der Leyen je možda preživjela ovu političku oluju, ali stranačke skupine s cijelog ideološkog spektra iskoristile su priliku kako bi izrazile svoje nezadovoljstvo radom Komisije – bilo da je riječ o nedostatku transparentnosti, pretjeranoj centralizaciji moći, odstupanju od ciljeva Zelenog plana ili navodnim kršenjima institucionalnih procedura Europske unije.

Situacija je dodatno uzdrmala koaliciju stranaka koje nominalno podržavaju von der Leyenin drugi mandat, pri čemu su socijalisti i liberali sve češće u otvorenom sukobu s predsjednicom Komisije.

Da je pala Ursula, pala bi i cijela Komisija

Dok su se zastupnici okupljali u Strasbourgu da bi glasali o prijedlogu koji je podnijela krajnja desnica, Von der Leyen se teoretski – ali samo teoretski – suočila s mogućnošću da bude prisiljena na ostavku. U slučaju njezina pada, pala bi i cijela Komisija.

U tom smislu ulog je usporediv s političkom krizom iz 1999. godine, kada se Santerova Komisija suočila s glasanjem o nepovjerenju. Iako prijedlog tada nije prošao, on i cijeli njegov tim podnijeli su ostavku nekoliko tjedana kasnije, nakon što im je Stranka europskih socijalista formalno povukla svoju potporu.

Verzija iz 2025. nosi blijede odjeke tog razdoblja: stranka lijevog centra duboko je nezadovoljna predsjednicom Komisije, a nad cijelim ovim procesom nadvija se sjena potencijalnog skandala.

Nije se ponovio scenarij iz 1999.

Iako su duboko nezadovoljni zbog njezinog pomaka udesno, čelnici liberalne skupine Renew Europe i Socijalista i demokrata s lijevog centra jasno su dali do znanja da neće podržati prijedlog o izglasavanju nepovjerenja Von der Leyen.

S druge strane, Manfred Weber, koji predvodi moćne europske pučane, političku skupinu kojoj pripada i sama Von der Leyen, naložio je svojim zastupnicima da budu prisutni u Parlamentu i iskažu 'jednoglasnu' potporu predsjednici Komisije. Budući da za izglasavanje nepovjerenja treba dvotrećinska većina, ishod je bio unaprijed poznat – izgledno je bilo da će prijedlog propasti.

Ipak, samo pokretanje glasanja predstavlja ozbiljno upozorenje za Von der Leyen.

Za početak, zastupnici su sada shvatili koliko je jednostavno pokrenuti inicijativu za izglasavanje nepovjerenja – za to su potrebna samo 72 potpisa. U ovom slučaju prijedlog je došao od zastupnika s populističke desnice, što je omogućilo centrističkim skupinama da ga s lakoćom odbace da ne bi jačale krajnju desnicu, a koju je Weber opisao kao 'marionete Putina'.

No situacija bi mogla izgledati posve drugačije ako bi neku buduću inicijativu za izglasavanje nepovjerenja pokrenula neka druga, nezadovoljnija politička skupina – primjerice Socijalisti i demokrati ili Zeleni – bilo zbog ukidanja klimatskih ciljeva ili nekog novog skandala. Iako bi i tada bilo teško prikupiti dvotrećinsku većinu, takvi prijedlozi ne moraju ni uspjeti da bi izazvali ozbiljnu političku štetu.

Von der Leyen kreće prema još jednom sukobu s Parlamentom

Druga velika prijetnja s kojom se Von der Leyen suočava jest mogući gubitak potpore liberala i Socijalista i demokrata – bilo djelomično, bilo u cijelosti. Iako bi to ne bi automatski dovelo do njezine ostavke, značajno bi otežalo provođenje zakonodavnog programa u trenutku u kojem bivši guverner Europske središnje banke, Mario Draghi, upozorava da se Europa suočava sa 'sporom agonijom'.

Jedan od gorućih primjera je pitanje migracija, a Komisija kreće prema još jednom ozbiljnom sukobu s Parlamentom. Lijevi centar već je poručio da neće podržati novu direktivu kojom bi se olakšale deportacije migranata, a danska socijaldemokratska premijerka Mette Frederiksen priznaje da će donošenje tzv. direktive o vraćanju biti 'vrlo, vrlo teško'.

Unatoč tome, Von der Leyen pod pritiskom nacionalnih čelnika nema drugog izbora nego ići naprijed s tim prijedlogom. Drugim riječima, politička oluja koja se u četvrtak razbuktala u Europskom parlamentu vjerojatno nije kraj problema za nju. Možda je to tek početak, zaključuje Politico.